Na što utječe dnevni i noćni bioritam
Za proučavanje bioloških satova 2017. trojica američkih znanstvenika Jeffrey Hall, Michael Rosbash i Michael Young dobili su Nobelovu nagradu.
Zašto je dnevni noćni bioritam toliko važan?
Kako se noć pretvara u dan tako i naše vitalne tjelesne funkcije uključujući otkucaje srca i krvni tlak se ubrzavaju i spremaju za tjelesne aktivnosti. Cirkadijalni ritam odnosno biološki dnevni i noćni ritam bitan je na različitim aspektima života.
Mnoge normalne tjelesne funkcije slijede svakodnevne obrasce ubrzavanja i usporavanja, pojačavanja i smanjivanja u skladu s cirkadijanskim bioritmom.
Slično je i s nekim bolestima:
Alergije – Simptomi kihanja, curenja nosa i začepljenog nosa obično su jači u ranim satima nakon buđenja nego kasnije tijekom dana.
Hidratacija kože je najmanja ujutro 8-10h, te navečer 20-22h.*
Crvenilo lica je također pod utjecajem dnevno noćnog bioritma. Ujutro je najmanje izraženo, dok je navečer u prosjeku 10% veće.*
Jedno istraživanje je pokazalo da je temperatura kod virusnih infekcija najviša navečer, dok je kod virusnih infekcija ujutro.
Curenje nosa zbog infekcija jače je ujutro, tijekom dana se smanjuje te navečer ponovno pojačava.
Simptomi astme jači su noću nego tijekom dana.
Vezano:
Otkrića o tome kako organizmi ostaju usklađeni sa Zemljinim ritmom dana i noći osvojila su Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu.
Jeffrey Hall i Michael Rosbash sa Sveučilišta Brandeis u Walthamu, Massachusetts, i Michael Young sa Sveučilišta Rockefeller u New Yorku ravnomjerno dijele nagradu za svoj rad na tome kako nekoliko gena radi zajedno kako bi kontrolirali osnovni cirkadijalni sat, kodirajući proteine koji se nakupljaju tijekom noći, a razgrađuju tijekom dana. Takvi biološki satovi otkucavaju unutar biljaka, gljiva i životinja. Posljednjih su godina istraživači otkrili da je sat povezan ne samo s našim ciklusom spavanja, već i s metabolizmom i radom mozga.
Cirkadijalni ili dnevni ritmovi “jednako su temeljni kao i disanje”, kaže Charalambos Kyriacou, molekularni genetičar sa Sveučilišta u Leicesteru u Ujedinjenom Kraljevstvu. “Ne postoji niti jedan aspekt biologije za koji cirkadijalni ritmovi nisu važni.
O postojanju biološkog sata pretpostavljalo se već u 18. stoljeću. Godine 1729. francuski astronom Jean Jacques d’Ortous de Mairan pokazao je da listovi mimoze, koji se otvaraju u zoru i zatvaraju u sumrak, nastavljaju ovaj ciklus čak i kada se drže u mraku. Ali tek u 20. stoljeću ideja o unutarnjem satu zapravo je potvrđena i nastavilo se s njenim istraživanjem. “Geni sata” iznimno su utjecajni, na ovaj ili onaj način utječu na aktivnost većine drugih gena u tijelu. Cirkadijalni mehanizmi utječu na metabolizam, krvni tlak, tjelesnu temperaturu, upalu i rad mozga. Biološki bioritam utječe na sve aspekte funkcioniranja organizma, ponekad izravno, a ponekad posredno. Doba dana može utjecati na učinkovitost lijekova i njihove nuspojave. Pokazalo se da neusklađenost biološkog sata i okoline, na primjer kao rezultat jet laga ili rada u smjenama, igraju ulogu u poremećajima raspoloženja, pa čak i riziku od razvoja raka.