Nobelovu nagradu su 2017. dobili istraživači koji su proučavali kako tijelo funkcionira i kako vodi računa o vremenu te su otkrili da svaka stanica ima svoj sat. Optimalna regulacija i koordinacija ovih staničnih satova ovisi i optimalnom vremenu i trajanju spavanja.
Taj dnevno noćni bioritam utječe na san i buđenje, a posredno dalje na imunološki sustav i zdravlje, tjelesnu temperaturu, pa čak i metabolizam.
Na dnevno noćni ritam odnosno cirkadijalni bioritam utječe hormon kortizol koji se oslobađa tijekom dana, dok se melatonin oslobađa navečer i djeluje uspavljujuće, temperatura tijela, budući da je niža dok tijelo spava, ali i vanjski faktori poput izloženosti svjetlosti.
Promjene cirkadijalnog bioritma tijekom života su normalne.
Tinejdžeri doživljavaju promjene u cirkadijalnom ritmu koji je poznat kao odgođeno odnosno kasnije spavanje.
U ranom djetinjstvu djeca idu spavati oko 9 sati, dok se tinejdžeri umore kasnije, i kasnije su pospani. Melatonin se kod njih popne do razine za spavanje tek iza 10 donosno oko 11 sati. Ta promjena utječe i na to da tinejdžer ujutro dulje spavaju. Kako djeca ulaze u adolescenciju njihova se tijela mijenjaju. Duže su navečer budni te im jutarnji san više znači.
Odrasle osobe bi trebale imati dosljedan cirkadijalni ritam, spavanje i buđenje bi trebalo bit u slično vrijeme, te imati 7 do 9 sati sna.
Starije osobe imaju cirkadijalni ritam takav da ranije odlaze na spavanje i bude se ranije.
