Apatija – kako je nadići
Dosta pišemo o učinkovitosti, ali ona nam je jedino bitna ukoliko imamo razloga biti učinkoviti. Ako nema motivacije tada rano buđenje, postavljanje ciljeva i promjene navika se čine smiješnima. Ako ste apatični, možda imate dosta slobodnog vremena, a ipak odgađate.
Ako ste apatični, ne morate nužno biti i depresivni. Možda vam je jednostavno dosadno i nemate volje uraditi ništa više od osnovnog minimuma.
Apatija je vrlo uobičajen problem, a obično se manifestira kroz ova dva simptoma:
-1- Nemate ciljeva
-2- Radite na pogrešnim ciljevima
Apatija se pojavljuje onog trenutka kada zaboravljate što želite, što znači da se i pronalaženje motivacije mora fokusirati na vaše želje. Ne radi se o ciljevima koje smatrate razumljivim ili praktičnim, nego o ciljevima koji će vas ispuniti entuzijazmom.
Ako se nalazite u razdoblju apatičnosti pokušajte se prisjetiti što biste htjeli. Najbolje bi bilo zapisati želje. Nakon toga dobro bi bilo izabrati jednu do dvije i postaviti ciljeve vezane uz njih, te razraditi planove.
Ako su razlog vaše apatije pogrešno odabrani ciljevi vjerojatno ste krenuli putem koji nije bio izvorno vaš, na tuđi nagovor ili su se okolnosti, a time i vaše želje promijenile, pa vas inicijalne obveze više ne ispunjavaju zadovoljstvom.
Može se desiti i da ste dugo vremena radili na nekom projektu te ste došli do zida. Znate da se daljini trud ne isplati, ali također ne možete ni odustati jer na taj način propada dosadašnja uložena energija i trud. Međutim, ako ste se našli u sredini, to nije neuspjeh. Vrijeme provedeno u radu na cilju nije protraćeno, čak i ako nikad niste stigli do cilja. Cilj postavljanja ciljeva je upoznati sebe i postići zadovoljstvo, te ako je to bio rezultat truda, tada to vrijeme nije bačeno.
Pravilo kojeg se trebate držati je da ako vaš svaki pokušaj motiviranja, rezultira još manjom motivacijom vjerojatno ste izabrali pogrešne ciljeve, ali ako vas razmišljanje o cilju i dalje uzbuđuje vjerojatno vam treba samo malo više strpljenja.
Borba protiv apatije nije laka. Toliko je mnogo razloga za bezvoljnost, a tako malo za uzbuđenje, ali ipak više nego dovoljno ih je da budete sretni.
Kako nastaviti nakon razočarenja i izvući se iz apatije
Jedna prijateljica kao najveće razočarenje je opisala dugogodišnju vezu. Kaže: „Godinama sam bila uz čovjeka s kojim nikad nisam mogla osjetiti bliskost o kakvoj su drugi ljudi pričali i kakvima su svoje veze opisivali. Stalno sam se nadala i mislila kako je krivnja do mene, kako u nečemu griješim, a onda su se u jednom danu srušili svi moji snovi i nade, kada sam saznala da ima ljubavnicu“.
Jedan prijatelj kao najveće razočarenje je opisao gubitak posla koji je volio, a druga prijateljica saznanje da boluje od ozbiljne bolesti.
Svi smo prošli kroz tugu, razočarenje, problematičnu vezu, loš posao ili dobar posao na kojem nas nisu cijenili, gubitak voljene osobe, zdravstvene poteškoće, društvene nesuglasice, laži od osoba kojima smo vjerovali…
Razočarenja zaista mogu biti vrlo bolna, nevažno o njihovoj stvarnoj veličini. Ponekad objektivno mala stvar može razočarati poput one najveće, ovisno o okolnostima.
Kada se razočaramo u nešto čemu smo vjerovali godinama, teško je pronaći nove motivi i izvući se iza apatije.
Ponekad razočarenje može prerasti u očaj ili tugu, a ponekad se može pretvoriti u apatiju, pa i u depresiju, što može imati ozbiljne posljedice. Psiholog James C. Coleman opisao je koliko razočarenje može biti pogubno za čovjeka: „Žrtva urušavanja zgrade, padne li u očaj dok čeka je iskopaju i izgubi li nadu može umrijeti već prvog dana, međutim fiziološki bi sigurno mogla preživjeti nekoliko dana ukoliko nema neke ozbiljne ozljede“. Gubitak nade može biti psihičko samoubojstvo za čovjeka, koje se najčešće manifestira apatijom. „Vrijednosti, značenja i nade pojavljuju se i djeluju kao katalizator koji mobilizira energiju koja nam pruža zadovoljstvo, kada njih nestane teško je prikupiti energiju i za normalan život, a kamoli za zadovoljstvo“, kaže Coleman.
Jedino rješenje je nikad se ne razočarati toliko da izgubimo u potpunosti nadu i upadnemo u apatiju. A kako to postići i nadu održati uvijek živom?
1 – Prilagodite svoja očekivanja. Ne osvaja svaki klub Kup prvaka ili olimpijsko zlato. Ne dobije svaki prijavljeni na natječaj posao. Bolesti se događaju. Ne uspijeva svaki brak. Možda bi imalo smisla da ne postavljate svoje ciljeve toliko visoko? S druge strane ako su vaša najveća nadanja isključivo u postignućima s vremenom ste osuđeni na razočarenje, jer svaki uspjeh je prolazan. Ali ipak nikad ne smijete spustiti svoje očekivanja toliko nisko u strahu da ćete se razočarati, jer ćete na taj način uzeti manje od onoga što vam život pruža. Pravilna ravnoteža je ključna.
2 – Učite iz svojih poraza. Razočarenja i neuspjesi jačaju i grade karakter ako ih iskoristite na pravi način. Mogu vas naučiti i da pobjeđujete i gubite graciozno. Unutarnja snaga i vjera, mogu vam pomoći kultivirati stavove i ojačati vaš karakter, što će vas očuvati mnogih razočarenja.
3 – Gradite i ulažite u prijateljstva. Vaše razočarenje će se uvijek smanjiti ukoliko ga podijelite s drugim osobama. Posebno je u teškim trenucima, kada se osjećamo ranjivo lako postaviti zidove oko sebe, međutim ako se zatvorite u sebe usporit ćete proces izlječenja.
4 – Prijateljstva su važna, ali vjera je najvažnija. Uvijek morate imati vjere i povjerenja u svoj život i da se sve u njemu događa s nekom svrhom i razlogom. Često se znamo usredotočiti na ono što se događa sada da zaboravljamo da nismo stigli do kraja priče.
A jedna prijateljica mi je na pitanje: „Što i tko te najviše razočarao?“, odgovorila: „A joj, nemoj me to pitati, uvijek radije mislim o pozitivnim stvarima“. Možda je ključ zadovoljstva baš u tome, da pamtimo samo sretne dane.
Ciljevi daju smisao životu i pomažu izaći iz apatije
Ciljevi su snovi na kojima smo voljni raditi. Određivanjem ciljeva preuzimamo odgovornost za svoj život, odlučujemo se boriti umjesto besciljno sjediti i čekati.
Međutim, važno je raditi korake na putu prema ciljevima. Upravo u tim koracima je razlika između sanjarenja i stvarnih ciljeva.
Ciljevi nam daju smisao životu i čine nas sretnima predstavljajući svrhu i smjer našeg života.
Kada se odlučite truditi za postizanje nečega, vaši postupci dobivaju novo značenje. Svjesno kreiranje ciljeva pomaže ljudima osigurati se da neće život protratiti uzalud i da će njihovi postupci služiti njima. Zbog toga plan mora biti uvjerljiv, opipljiv i mjerljiv.
Također, morate moći vizualizirati ostvarenje cilja do najsitnijih detalja, jer morate znati što trebate napraviti kako biste ostvarili zamišljeno. Također, neka vaši ciljevi budu u skladu s vašim emotivnim zadovoljstvima. To bi značilo da ukoliko vas obiteljski život emotivno potpuno ispunjava, vaš cilj ne bi smio udaljiti vas od obitelji (ako se radi o karijeri), jer na taj način iako budete ostvarili cilj, neće vas emotivno ispuniti jer biste ispunjenjem cilja izgubili ono što vam je emotivno važnije.
Kako nakon razočarenja, u fazi apatije pronaći nove strasti?
Napravite tri popisa.
Na prvi stavite sve stvari u kojima ste dobri i za koje imate diplome, svjedodžbe ili drugu potvrdu.
Na drugi stavite sve u čemu ste dobri i što uživate raditi, hobije, interese, igre.
Na treći popis stavite sve ono što vam daje osjećaj svrhe i postignuća.
I sada pronađite zajedničke elemente sve tri popisa. I otkrili ste svoju najveću vrijednost. Težite aktivnostima koje se podudaraju sa zajedničkim elementima.
Dodatno razmislite o ovim pitanjima.
Koliko vas uzbuđuje posao?
Koliko vas uzbuđuje društveni život?
Koliko imate zadovoljavajući odnos s obitelji?
Bavite li se sportom ili hobijima kojima biste htjeli?
Ocijenite svaki aspekt svog života prema tome koliko vam je zanimljiv i koliko vam uzbuđenja unosi u život.
Budite potpuno iskreni. Zatim proučite što bi se moglo promijeniti i promijenite.