Razvoj teorije bioritma
U devetnaestom stoljeću započeo je prvi niz istraživanja na području bioritma odnosno životnih ciklusa. Teorija bioritma prati tri temeljna ciklusa – fizički, emocionalni i intelektualni bioritam.
Teorija fizičkog i emocionalnog bioritma
Dr. Wilhelm Fliess, ugledni liječnik iz Berlna, specijalist za nos i grlo, 1880. promatrao je cikluse 23 i 28 dana kod svojih pacijenata, počeo je prikupljati statistiku o periodičnim pojavama groznice, dječjih bolesti i slično. Pomoću ove statistike Fliess je proučavao razdoblja u ljudskom životu. Nakon toga Fliess je razvio dvije glavne teorije bioritma. Prva je da čovjek ima tjelesni sat koji mjeri vrijeme od rođenja i nastavlja tijekom cijelog života. Druga teorija se sastoji od toga da postoje jedan tjelesni ciklus od 23 dana koji utječe na fizičko stanje i drugi od 28 dana koji utječe na emotivni dio pojedinca i njegovu osjetljivost.
Dr. Hermann Swoboda (profesor psihologije u Beču) proučavajući periodične varijacije groznice, prikupljao je podatke o reakcijama na bol, ponovljenim snovima… Dr. Hermann Swoboda je isto tako došao do zaključka da postoji fizički ciklus od 23 dana i emocionalni od 28 dana.
Alfred Teltscher (inženjer, University of Innsbruck, Austrija) primijetio je da njegovi studenti slijede ritmički obrazac od 33 dana. Teltscher je otkrio da se mentalne sposobnosti, sposobnost učenja i shvaćanja kreće ritmično u ciklusima od 33 dana. On je tvorac teorije intelektualnog bioritma.
Vezano: