Upravljamo li sami svojim životom?! [ SELFHELP ]

Upravljamo li sami svojim životom?!

Kaže se da smo «svi kovači svoje sreće», naime je li to zaista tako?! Tko ili što upravlja našim životom? S jedne strane je uvjerenje da je u nama samima potpuna kontrola nad događajima i stvarima u životu (unutarnje mjesto kontrole). To bi značilo da možemo odlučivati što će nam se dešavati, kojim ćemo pravcem ići i kako će sve to na nas utjecati.

Druga krajnost je stav da je sve u životu unaprijed određeno, da svatko ima svoju sudbinu i da je ne možemo mijenjati. To su dvije krajnosti između kojih se nalazi većina ljudi. Neki bliže jednoj, a neki drugoj.

Rijetke su osobe koje će sve svoje sposobnosti i kontrolu događaja u potpunosti prepustiti vanjskoj kontroli (Bogu, sreći, sudbini, višoj sili, vladi…), ali rijetke su i one koje misle da baš na sve mogu utjecati.

Kako shvaćanje izvora kontrole nad životom utječe na nas i naš život?!

Oni koji su skloniji vjerovati da je sve u njihovim rukama u pravilu se osjećaju odgovornijim za svoju sudbinu, više djeluju i imaju veće predispozicije na uspjeh. S druge strane, pasivan stav prema svemu što se dešava oko nas dovodi do toga da stvarno postajemo samo element i da ništa nije u našoj moći jer se ne trudimo utjecati na smjer kretanja života, niti donositi odluke.

Na taj način, u oba slučaja samo shvaćanje mjesta kontrole dovodi do toga da to postaje i stvarno stanje.  Ako za sve negativne situacije u kojim se nađemo okrivimo sudbinu ili državu nećemo poduzeti ništa kako bismo to promijenili, te ćemo samo s negodovanjem prihvatiti takvo stanje, na koje bi, možda, mogli utjecati, donijeti neke odluke i promijeniti nešto u životu.

Slično je i kad se radi o stresu, zdravlju i karijeri. Ako se suočimo sa svime što dolazi i sa svim problemima misleći da na njih možemo utjecati onda ćemo vjerujući da nešto možemo promijeniti truditi se to riješiti. Česti uzroci smrti ili invalidnosti su nesreće na cesti, infarkt, rak i sl. Na sve se to, u neku ruku može utjecati, bilo poštivanjem prometnih pravila, ne vozeći u alkoholiziranom stanju, pravilnom prehranom, prestankom pušenja, fizičkom aktivnošću. Ukoliko vjerujemo da na sve to možemo utjecati vjerojatnije je i da ćemo to i napraviti. Imat ćemo zdravije životne navike, paziti što jedemo, a ako vjerujemo da možemo prestati pušiti onda ćemo i prestati.

Sve to objektivno utječe na naše zdravlje. Vrijedi i obrnuto, ako sumnjamo da možemo pozitivno utjecati na događaje i život nećemo imati motiva promijeniti navike, pušimo jer to ionako nema veze s onim što nas čeka u životu, niti to jednostavno možemo. Pa mi smo pušači! Ne trebamo ni smanjiti brzinu, ako nam je suđena nesreća, ona će se i desiti bez obzira na naš alkohol u krvi! Takav stav opet dovodi do veće vjerojatnosti da će se negative situacije i dogoditi.

Poznato je da ako pacijent vjeruje da će mu lijek pomoći onda i lijek bolje djeluje. Pozitivan stav ima veliki utjecaj na pobjedu bolesti, te je i ovom slučaju bitno vjerovati da možemo utjecati na ishod bolesti. Čak su studije pokazale da osobe koje boluju od raka, a imaju pozitivan i aktivan pristup, a što je najvažnije optimistične su, žive duže od onih koji imaju negativan pristup.

Osobe koje vjeruju u svoj utjecaj na svoj život imaju veću mogućnost uspjeha. One rade na tome, trude se, traže bolji posao. Ako prihvatimo svoju lošu situaciju i loš posao jer je on naša sudbina vjerojatno nećemo tražiti bolji posao.

Iz svega navedenog se može zaključiti da ako vjerujemo u svoje sposobnosti i mogućnost upravljanja svojim životom poduzimamo i konkretne akcije koje zatim vode ka pozitivnim promjenama i događajima u životu, i obrnuto.

Ali sve to ne znači da su te osobe sretnije. Samim tim što vjerujemo da možemo na sve utjecati dolazimo u situaciju da uvijek hoćemo više i mislimo da možemo bolje. Teško prihvaćamo neuspjeh jer smo na njega mogli utjecati, mogli smo ga izbjeći. A ponekad jednostavno nismo! Dok s druge strane ako se prepustimo sudbini, vjerujemo da je to naš put, kakav god on bio, prihvatimo ga i živimo u njemu najbolje što možemo i zadovoljni smo s njim. Možda to najviše dolazi do izražaja ukoliko imamo «normalne» životne uvjete, s njima smo sretni i zadovoljni, a ne pokušavamo pod svaku cijenu više i bolje. Problem je ako smo nesretni i nezadovoljni s životom, a to se produbljuje jer ne poduzimamo ništa.

Najveća prednost uvjerenja da ne možemo utjecati je da lakše prihvaćamo negativne promjene. Ako se dogodi nesretan slučaj onda oni koji misle da su na to mogli utjecati i da su trebali drugačije reagirati teže prihvaćaju novonastalu situaciju od onih koji to prihvate kao «prste sudbine». Bez obzira koliko mi aktivno djelovali uvijek postoje nesretni slučajevi, viša sila i sl. Loše stvari se jednostavno događaju! Bez obzira ako mi cijeli živo pušili, možda nećemo umrijeti od raka, ili ako ne pušimo ne znači da nećemo. Negativne situacije ćemo lakše prihvatiti ako smo svjesni da se loše stvari dešavaju i da ne možemo na sve utjecati. U suprotnom ćemo se neprestano pitati gdje smo pogriješili, što smo mogli napraviti drugačije i umjesto da odlučimo nastaviti dalje, potonemo dublje tražeći greške i optužujući sebe. Iako, objektivno, svi znamo da bez obzira na sve ima stvari na koje ne možemo utjecati i koje moramo prihvatiti.

Idealno bi bilo pronaći optimalnu sredinu između te dvije krajnosti. No to nije aritmetička sredina nego subjektivna i svatko je mora odrediti na svoj način.

Prihvatite poklone sudbine

Kroz život najčešće idemo slijedeći neke ciljeve koje smo postavili unaprijed. To nas usmjerava i daje nam osjećaj da korisno trošimo naše vrijeme, te nam daje smisao i svrhu.

Znamo u kojem smjeru idemo i što želimo raditi.  Ali ne tako rijetko, zbog nekih nepredvidivih vanjskih okolnosti, život krene u potpuno suprotnom smjeru ili se događaju neke neplanirane situacije koje kreiraju potpuno nove i drugačije okolnosti.

Čak i pozitivne, ali neočekivane promjene, tjeraju nas da ponovno razmislimo o svojim ciljevima.

Sposobnost prihvatiti takve promjene i odustati od originalnih očekivanja je ključna karika sreće. Svi mi imamo sklonost nekako zaglaviti, odnosno držati se po svaku cijenu naših prvotnih očekivanja misleći da su ona i jedina ispravna ili najbolja za nas. Zbog toga, ne tako rijetko, umjesto da izberemo onaj put koji nam život nudi, trudimo se boriti protiv sudbine kako bismo ostvarili ono što nam je u glavi.

Međutim, život bi bio mnogo jednostavniji kada bismo prihvatili neočekivane obrate sudbine. Jer ti preokreti i nisu nešto negativno, nego zanimljiv način na koji nas sudbina želi održati budnima i aktivnima.

Svaka nova situacija je iznenađenje, novi poklon koji možemo očekivati, te bismo ih trebali i prihvaćati kao i rođendanske poklone. Čak iako nam se neki ne sviđa, trebalo bi pronaći način kako ga korisno upotrijebiti.

Slijedeći put kada dobijete takav poklon, duboko udahnite i prihvatite novonastalu situaciju smirenih misli, kao novu priliku i novu mogućnost.