Hoće li zajednički život smanjiti šanse za brak?!
Statistike
Za početak ćemo reći neke statistike nevezane uz temu, budući da se obično pretpostavlja kako su žene te koje žele brak, a muškarci se opiru. U realnosti 66% žena zahtjeva razvod. Čisto da se ne bi pomislilo da je svakoj ženi cilj brak po bilo koju cijenu.
Ali, za one djevojke koje ipak maštaju o braku, da se vratimo na temu, prema statistikama 50% posto parova koji sklope brak, živjeli su zajedno prije braka, što sugerira da zajednički život vjerojatno ni ne povećava šanse za brak, ali ih ni ne smanjuje.
Stvarnost
Činjenica je dakle da je cilj pronaći osobu koja želi ono što i vi želite. Ako vas dečko želi oženiti, oženit će vas živjeli s njim ili ne.
Prema tome pristanak na zajednički život, dok se potajno nadate da će to voditi prema prosidbi je pogreška. Stvarnost je da većina parova koji započinju zajednički život nemaju dogovoren termin vjenčanja. Najčešće se radi o smanjenju troškova prijevoza ili uštedi na plaćanju duple stanarine. Stoga, žena koju partner nije zaprosio ne bi se smjela zavaravati da će to učiniti samo zbog toga što je predložio zajednički život i zato što će živjeti zajedno.
Zajednički život većina muškaraca ne doživljava drugačije od bilo kakve druge veze, a budući da sigurno neće zaprositi većinu žena s kojima bude u vezi, zajednički život ne povećava vaše šanse.
Kao što ne pretpostavljate da bi hodanje nužno vodilo zajedničkom životu, nemojte pretpostavljati ni da će zajednički život voditi braku. Brak se događa kada se dvoje ljudi želi vjenčati, ne kada dvoje ljudi živi zajedno.
Zajednički život je brak
Ovo je oduvijek svojevrsna istina. Tradicionalno se zajednički život smatrao brakom jer se život s muškarcem smatrao brakom, bez obzira na vjenčanje ili ne. A danas je sve veći broj parova koji se odlučuju na zajednički život umjesto na brak, te se oni iz svojih osobnih razloga ne žele uopće vjenčavati, nikad. Najčešće jer ne vjeruju u instituciju braka. S činjenicom da svaki treći brak završava razvodom teško da brak znači više ikome „dok nas smrt ne rastavi“, stoga ne čudi sve veći postotak ljudi koji ne žele trošiti novac na vjenčanje, a kasnije na razvod.
Zakon je također na strani ove teze. U većini stvari osobe koje žive u izvanbračnoj zajednici duže od tri godine izjednačene su s bračnim partnerima.
Kada je brak cilj
Ako se ipak želite udati i pri useljenju kod partnera već šaljete poruku svima koje znate „rezerviraj datum“, možda biste prvo trebali s partnerom o tome razgovarati. Ozbiljno. Pri useljenju trebali biste s partnerom provjeriti imate li iste ciljeve na umu.
Život nakon zajedničkog života
Mnogi ljudi vjeruju da je zajednički život prije braka dobra ideja jer dozvoljava partnerima da „vježbaju“ brak prije konačne odluke. U nekim slučajevima to jeste istina, ali za one koji žive zajedno samo kako bi prištedjeli novac, rezultati su poražavajući.
Sociologinja, Pamela Smock, Ph.D kaže: „Zdrav razum bi pretpostavio kako predbračni zajednički život nudi priliku parovima da nauče više jedno o drugom, ojačaju vezu i povećaju šanse za sretan brak… ali nasuprot, dokazi sugeriraju drugačije stanje. Predbračna zajednica povezuje se s nižom kvalitetom braka i povećanim rizicima razvoda“.
Zbog čega je stopa razvoda kod parova koji su živjeli zajedno prije braka toliko veća:
-1- Odgoj
Osobe koje se odlučuju na zajednički život prije braka vjerojatno manje vjeruju u „svetost“ braka, manje su voljne potruditi se i sklonije su razvodu. To sugerira da bi te osobe bile sklonije razvodu i da ne žive zajedno prije braka, ali se lakše odlučuju na život prije braka.
-2- Efekt prolaznosti
Parovi koji se odlučuju na zajednički život svjesno znaju da zajednički život nije brak. Zajednički život mijenja stavove osoba prema braku, te počinju partnera shvaćati kao nešto što možda hoće, ali možda i neće potrajati, a jednom izgrađeni stav, teško je mijenjati samo zbog potpisa na papiru.
Zaključak
Kao što smo već rekli, zajednički život ne povećava šanse za brak, ali ih ni ne smanjuje. Stoga zajednički život trebate shvaćati kao zasebnu fazu vašeg odnosa, koja se može razviti u brak, ali može dovesti i do prekida.
Naučiti živjeti zajedno
Najvažnija lekcija koju trebate naučiti ako započinjete zajednički život s nekim, je da kada počnete živjeti s nekom osobom morate započeti i razmišljati o njoj.
Po svojoj prirodi ljudi teže sebičnosti, od izbora kućanskih pomagala, pa drugih sitnica, biraju ih kako bi ugodili sebi, a ne drugome. Ipak, kada dijelite život s nekim, morate napraviti prostora za tu osobu, kao što ona mora napraviti prostora za vas.
Ključ je u izučavanju umjetnosti kompromisa. Postoji tanka linija između savitljivosti kako biste ugodili drugoj osobi, i prevelikog savijanja u kojem ćete se slomiti ili izgubiti svoju osobnost u procesu.
Većina žena naučila je kako za ljubav trebaju nešto žrtvovati, te stavljati druge na prvo mjesto. Potencijalna opasnost takvog razmišljanja je da se žena odriče svoje osobnosti i postaje nešto što nije. Da bi ugodila suprugu, ona se odriče svojih snova, želja i potreba. Gubi tako djelić po djelić sebe, a s vremenom i ono svoje najvrjednije. A dio te tragedije je da kada izgubite sebe, više nemate što ponuditi partneru.
Što bi prema tome bilo svinuti se dovoljno, ali ne previše? Morate sami sa sobom razjasniti koje stvari su vam bitne, a koje nisu. Koje su stvari oko kojih možete napraviti kompromis? Možda su to financije, možda više nećete moći toliko trošiti na kablovsku ili internet? Jednom kada shvatite kako se ne isplati svađati oko sitnica koje vam nisu bitne, imat ćete manje prepirki oko stvari koje su vam važne.
Dalje, morat ćete odlučiti tko radi one stvari koje ni jedno ni drugo ne želi. Npr. čišćenje kupaonice. Računi se moraju platiti. Netko mora ići u nabavku. Ako unaprijed odvojite vremena možete napraviti sustav koji će funkcionirati za oboje dobro. Naravno, to neće sličiti na sustav kakav je prakticirala vaša majka, ali važno je da nađete sredinu koja vama odgovara i potrebama vašeg suživota.
Uvijek će postojati stvari oko kojih se nećete složiti, ali na sreću to će biti sitnice.