Moderan brak – igra na sve ili ništa [ LJUBAV ]

27. listopada 2020. By COVER magazin

Moderan brak – igra na sve ili ništa

Danas kada se svaki četvrti brak u Hrvatskoj raspada, a europske statistike pokazuju još poraznije rezultate (npr. u Velikoj Britaniji samo 45% domaćinstava su vjenčani parovi), javlja se kod dosta ljudi sumnja u samu instituciju braka. Je li brak zastarjeli pojam koji izumire u modernom načinu života ili vrijednost kojoj treba vratiti prvotni smisao?!

Odmah na početku treba naglasiti da je današnje shvaćanje odnosa između partnera u braku (gdje bi partner trebao potpuno zadovoljiti sve naše potrebe) novi izum. Kroz najveći dio povijesti, bračna zajednica je bila samo jedna u nizu zajednica u kojima su članovi imali jednaku povezanost. Obitelj, susjedi i prijatelji su bili jednak izvor emotivne i praktične potpore.

Danas se od partnera očekuje mnogo više intimnosti i potpore nego u prošlosti, a mnogo manje od svih drugih ljudi koji nas okružuju. To stavlja veliki pritisak na instituciju braka.

Kada je veza između partnera jaka, brak može biti veći izvor zadovoljstva nego išta drugo, međutim često se bračnog partnera preopterećuje tražeći od njega da zadovolji sve naše potrebe. U takvim situacijama kada brak propadne ne ostaje ništa drugo za što bi se mogli uhvatiti i potražiti potporu.

Muškarci su posebno ranjivi nakon razvoda, jer oni manje pažnje posvećuju zadržavanju ostalih socijalnih veza izvan braka. Ali i žene često znaju pomisliti da nakon što su pronašle srodnu dušu ne trebaju više njegovati ni jedan drugi odnos, ni socijalizirati se bez uključivanja bračnog partnera.

Čak i najbolji parovi, oni koji su se savršeno pronašli trebaju pronaći dodatni izvor zadovoljstva i potpore izvan braka. Ako to ne naprave brak počinje sve više stezati partnere i stavljati na njihov odnos veći pritisak, a partneri imaju sve manje ponuditi jedan drugome. Često brakovi pucaju upravo zbog prevelikih očekivanja i nemogućnosti da jedan partner zadovolji potrebe drugog.

Gotovo 20 godina znanstvenik Rishard Lukas proučavao je zadovoljstvo i sreću 30.000 pojedinaca. Na kraju je došao do zaključaka:

– Razina zadovoljstva se povećava nakon što se ljudi vjenčaju, ali već nakon nekoliko godina osobe se vraćaju svojoj originalnoj razini zadovoljstva.

– Ljudi koji se vjenčaju i ostanu u braku nešto su zadovoljniji, u prosjeku, od osoba koje se vjenčaju i zatim razvedu.

– Parovi koji očekuju kako će im brak donijeti veliko zadovoljstvo, osuđeni su na veliko razočarenje.

Stavljanje svih svojih „emotivnih jaja u košaricu braka“ je jedan od osnovnih problema zbog kojih se ljudi danas češće razvode nego u prošlosti. Kada netko postavlja romantičnu ljubav kao jedini izvor zadovoljstva i obveza, traži od drugog partnera nešto što mu on nije u mogućnosti ponuditi. Osobe u braku i osobe prije braka trebale bi imati jednak društveni život.

Kroz zadnja dva desetljeća, prema istraživanju jednog američkog sociologa, postotak ljudi koji je rekao kako im je partner i najpouzdaniji prijatelj porastao je s 30 na 38%. To je zaista dobra stvar, jer znači da su supružnici postali bolji i najbliži prijatelji. Ali loša strana je da moderni bračni parovi rjeđe posjećuju prijatelje, obitelj, zovu ih i pružaju potporu.

Osim aktivnosti s drugim parovima koje uključuju djecu u mlađoj dobi, parovi manje izlaze i druže se sa susjedima. Često se čak udaljavaju od prijatelja koji su ostali samci ili onih koji su se razveli, čak iako su bili dosta bliski s njima. Zbog toga im se često ovako ponašanje zna vratiti poput bumeranga kada se i sami razvedu.

Prije samo dvadeset godina ljudi su imali uključujući partnera četiri do pet osoba „od povjerenja“ koje su voljeli i cijenili, danas ih imaju  do tri. A gotovo polovica ljudi ima samo jednu takvu osobu, uglavnom partnera, ne shvaćajući da na taj način igraju igru na sve ili ništa.

Popularna kultura je puna savjeta koji bi trebali vaš odnos s partnerom produbiti i zbližiti vas. Ali nitko ne ističe kako je pokušaj da budete jedno drugom sve dio problema u vezama, a ne dio rješenja.

U stvari, za dobar brak je potrebno očuvati čvrste i ostale veze. Moderna propaganda natjerala je ljude da se udalje od tradicionalne ovisnosti o susjedima i lokalnim zajednicama (npr. crkvenim) te da se usredotočuju na ljubav i brak. Sva intimnija druženja osoba istog spola za društvo su postala sumnjiva.

Što ne znači da bi se partneri trebali odreći intimnosti, prijateljstva ili smanjiti svoja očekivanja u braku, umjesto toga trebali bi povećati očekivanja od drugih veza.

Jače emotivne veze s drugim osobama neće smanjiti osjećaje prema partneru, nego naprotiv, povećati ih. Čovjek je društveno biće i da bi bio sretan potrebna mu je potpora njegovog „društva“ – prijatelja, obitelji, susjeda, kolega…

Za zdrav brak potrebno je održavati veze osim s roditeljima prijatelja svoje djece i sa starim prijateljima koji su ostali neoženjeni.

Smanjite li pritisak na brak ne možete izgubiti. Najsretniji parovi su oni koji imaju interese, prijatelje i potporu izvan svoje dvočlane zajednice. Najbolja taktika za održavanje braka je tražiti načine za produbljivanje odnosa i stvaranje veza s drugim osobama nevažno o njihovom bračnom statusu. Osobe u braku nikako se ne smiju družiti samo s drugim bračnim parovima. Jer onog trenutka kada ostanu sami, više ne pripadaju tom društvu jer nisu u braku i ostaju bez ikoga tko bi im mogao pružiti potporu.

Ti si meni sve

Ti si meni sve, ti mi daješ sve, i kad tebe nema teško mi je.… Stihovi koji lijepo zvuče u pjesmi. No, u stvarnom životu  osjećati to i nije tako lijepo.
Partneri koji su jedan drugom centar svijeta, stalno se svađaju, prekidaju bezbroj puta, te iako se njihov odnos sve više pogoršava, nezadovoljni ne mogu prekinuti vezu jer ovise jedno o drugome.  Njihovo postojanje ovisi o vezi s partnerom, te zbog straha da ga ne izgube pristaju ostati u vezi.

Čini li se i vama kada prekidate vezu kao da vam se ruši cijeli svijet? Da nemate ništa više čemu bi se radovali i ništa što biste htjeli raditi. Meni da. Do sada svaki put kad bih ostajala sama, padala bih u duboku depresiju, zatvarala se u stan plačući, a i kada bi me i netko pokušao razvedriti od ono malo bliskih prijatelja koje sam imala, ne bih prestajala misliti na to kako sam nesretna i kako mi nedostaje moj bivši. Sve dok me jednom jedna pametna prijateljica nije upozorila, na samom početku veze : -Nemoj si to ponovo raditi. Dopuštaš da ti ljubav preuzme cjelokupan život. Sve svoje planove, sve želje, svoju budućnost  vežeš uz njega, i normalno je da ako slučajno prekinete opet ćeš se osjećati jadnom. Jer prekidom ne gubiš samo dečka, gubiš i sebe, jer sve tvoje  je orijentirano prema njemu.-
U njenim riječima bilo je itekako istine. Jer druženja s prijateljicama koristila sam kako bi pričala o njemu. S njim mi je najljepše bilo provoditi vrijeme pa bih tako odbacivala postepeno sve ono što sam radila dok njega nije bilo u mom životu. Nisam imala ništa protiv toga da rolanje s prijateljicama zamijenim izležavanjem ispred televizora s njim. Izlazili smo u kafiće koji su se njemu sviđali, jer  meni je bilo svejedno. Mislila sam baš me briga kakva je muzika i kakvi su ljudi u pozadini, dok nas dvoje imamo o čemu pričati.
Kad sam počela razmišljati o tome što mi je prijateljica rekla, moj jedini odgovor bio je, ali meni ništa drugo nije važno. Baš me briga i ako sve drugo izgubim dok imam  njega. Ali ipak me  ta rečenica malo trgla. Zašto si dopuštam da mi u životu osim njegove ljubavi ništa drugo nije bitno. Zašto mi je netko drugi bitniji od mene same. Shvatila sam da u biti, bez obzira na svoje godine, sebe još uvijek nisam definirala. Identificirala sam se kroz veze koje sam imala.  Tada sam se prvi put zapitala što ja zaista želim. Počela sam uviđati da ima puno stvari koje bih htjela raditi, ali ako bih bila sigurna da će me on čekati i nakon toga. I to je bio dobar početak. Napravila sam popis stvari koje želim raditi s njim, a mogu i s nekim drugim. Tako sam započela svoju  promjenu. Naravno ostavljala sam dovoljno vremena i za njega, tako da se ni on nije žalio. Ispočetka sam se uhvatila kako dok sam s nekim drugim ljudima, razmišljam o tome kako bi bilo ljepše raditi ih s njim, ali jednostavno nisam dopustila da me takva misao preuzme. Trudila sam se da mi sve stvari u životu (obitelj, prijatelji, posao, usavršavanje, izgled, zdravlje, hobiji, kućni ljubimac) postanu jednako važne. Za sve sam pronalazila vremena, a vrijeme koje sam provodila s njima bilo je u potpunosti posvećeno njima, a ne vrijeme kada bih radije bila sa svojim najdražim. Postepeno u mojoj glavi nije više bio jedino on bitan. U svakom trenutku znala sam da ako me ostavi postoji još mnogo stvari koje želim raditi i koje će me ispunjavati. Učila sam još jedan strani jezik, stekla nove prijatelje,  poboljšala odnose sa obitelji. A odnos s njim?
Kako se moj odnos prema njemu promijenio tako je i njegov prema meni. Shvatio je da više nije samo on centar moga svijeta, da više nisam ovisna o njemu. Da kao i ja njega i on mene može u svakom trenutku izgubiti. Počeo se više truditi oko mene, ugađati mojim prohtjevima. Veza nam je postala stabilnija ali i zanimljivija, jer smo uvijek imali nove stvari koje bi prepričavali jedno drugome. Matematički rečeno nismo bili više jedan i to skup njegovih elemenata, bili smo dva skupa s različitim elementima ali s čvrstim presjekom.

Što u slučaju razvoda

Ako vam se desi da nakon godina braka ostanete bez ljubavi svog života udarac će biti puno veći ako ostanete i bez krova nad glavom i doslovno istjerani na ulicu.

Broj razvoda u Hrvatskoj iz godine u godinu raste. Iako većina ljudi ne želi o razvodu  razmišljati, niti sklapa s tom pretpostavkom brak, činjenica je da se sve veći broj brakova raspada. Nemojte unaprjed reći, razvod je nešto što se dešava ali sigurno neće meni.
Jer sigurno nećete ga izbjeći ako o njemu ne razmišljate. Svi voze auto i imaju auto-osiguranje, iako ne idu na cestu s namjerom da se sudare. No, kad je riječ o osjećajima, ljubavi ili zaljubljenosti, drugačije se gleda. Tako ako netko i spomene ovakvu temu nazivamo ga skeptikom ili osobom koja ne zna što je prava ljubav.
Kako god bilo, ne možete se osloniti samo na sreću, jer iako u našem Zakonu piše drugačije, činjenica je da smo mi još uvijek u muškom društvu i da žena češće izvlači deblji kraj…  Ako nemate nekakav dogovor, bilo što dokazati na sudu nije lako, sudski procesi traju dugo, a danas se mnoge žene bore i za minimalnu alimentaciju koju im bivši muževi uskraćuju. Da ne spominjemo da se alimentacija određuje prema njegovim prijavljenim a ne stvarnim prihodima.  Iz zakona smo vam izvadili ono osnovno što obvezno morate znati.
Što se tiče imovinsko pravnih odnosa, po Zakonu, s brakom je izjednačena i izvanbračna zajednica koja je trajala dulje vrijeme (tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno dijete).

Po Zakonu bračni partneri mogu imati vlastitu imovinu i bračnu stečevinu.
Bračna stečevina je ona imovina koja je stečena u braku ili potječe iz te imovine. Oni su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili. Također, u bračnu imovinu spada i dobitak od igara na sreću. Dok, recimo, autorsko djelo je vlastita imovina onog bračnog partnera koji ga je stvorio, ali je imovinska korist od autorskog prava bračna stečevina.

Imovina koju je bračni partner imao u trenutku sklapanju braka ostaje njegova imovina. Međutim, to je već problematičnije dokazati ako u braku prodate tu imovinu i uložite u nešto novo, zajedničko. Isto tako, osobna imovina je i ono što je stečeno u braku, ali na drugačijoj osnovi kao nasljedstvom, darovanjem…

Zakon dozvoljava da se ti odnosi urede drugačije bračnim ugovorom koji se može sklopiti prije braka, ali i u braku. On mora biti u pisanom obliku i ovjeren. Kod nas je to još uvijek rijedak slučaj, u pravilu  svi misle da je to rezervirano samo a iznimno bogate ljude, a ne za obične smrtnike. Također, uvijek je prisutan strah da bi takav prijedlog mogao izazvati nepovjerenje kod partnera i u startu stvoriti probleme. Ali tanka je granica između ljubavi i mržnje, kad se ljudi razvode onda većina stvari nije logična, a često se i na razne načine pokušava povrijediti partnera.
Ako nećete predbračni ugovor, obratite pažnju na neke stvari, ne morate cjepidlačiti, ali ipak nemojte dozvoliti da sve ono što je nekad bilo vaše postane zajedničko, a što je bilo njegovo i dalje ostane njegovo. Česta situacija je da dođete u njegov stan, plaćate otkup ili kredit, godinama ulažete u njega, obnavljate ga, sređujete, naravno skupa, i na kraju to je i dalje njegov stan.

Ne savjetujemo vam da panično razmišljate o razvodu ili podjeli imovine, samo predlžemo da se malo raspitate i osigurate koliko toliko pristojne uvjete života i u slučaju razvoda. Jer ako vam se desi da nakon godina braka ostanete bez ljubavi svog života udarac će biti puno veći ako ostanete i bez krova nad glavom i doslovno istjerani na ulicu. Znate kako se kaže: «Čist račun duga ljubav!» Kad bolje razmislite ima tu nešto.

I za kraj malo zanimljivosti iz svijeta

Alergična na supruga

Kada uđu u mirovinu, bračni drugovi očekuju opuštajuće i mirno razdoblje, međutim sve više i više žena tada postaje frustrirano i živčano, i to baš zbog svojih muževa.

Prema pisanju ABC Newsa jedan od najčešćih uzroka razvoda starijih brakova u Japanu  je bolest nazvana sindrom umirovljenog muža (eng. Retired husband syndrome), a prema tekstu pjesme Dine Merlina vidimo da je zahvatila i žene na našem području.

O kakvoj se bolesti zapravo radi?

Simptomi nisu umišljeni, nego se radi o pravoj bolesti koja se fizički manifestira. Žene postaju doslovno bolesne, osjećaju razdražljivost, mučninu, a ponekad se javlja i čir na želudcu ili osip.

Znanstvenici pretpostavljaju da trenutno oko 60 % žena čiji su muževi u mirovini imaju bar neke od simptoma ove bolesti, a anketa koju je provela jedna japanska marketinška agencija pokazala je da iako se 85 % muškaraca pred mirovinom veseli odlasku u nju, 40 % njihovih žena izjavljuje kako ih deprimira takva pomisao.

„Mirovina je došla i odjednom je vaš muž gdje god pogledate. Ništa ne možete raditi po svom, a muškarci navikli na poslu donositi odluke odjednom pokušavaju odlučivati i u domu. Sve dok su išli na posao svaki dan mi smo mislile da radimo u kuhinji dobar posao. I sad odjednom oni zahtijevaju promjene“, najčešće su pritužbe supruga umirovljenika.

Kako se od 1985. do 2000. godine stopa razvoda među starijim bračnim parovima u Japanu udvostručila, zaključeno je kako treba nešto učiniti po tom pitanju.

Osnovano je oko tri tisuće grupa za pomoć koji pomažu umirovljenim muževima da postanu neovisniji, više komuniciraju sa suprugama i manje ih gnjave. Primjer je udruga Muškarac u kuhinji koja uči umirovljene muškarce kako kuhati, čistiti i ići u shopping bez opterećivanja supruga.

Također, napisane su i neke knjige i priručnici koji bi trebali pomoći ženama da reorganiziraju svoj život i život muževa, te se prilagode novom stilu života.

Odvojenim sobama do sretnijeg braka

Sve više parova u SAD-u ima odvojene sobe – kako bi osigurali harmoničan brak.

Na temelju rezultata istraživanja koje je provelo Američko udruženje graditelja predviđa se kako će do 2015. godine 60 % američkih domova imati dvije spavaće sobe za roditelje.

Modernim ljudima je sve potrebniji dobar odmor i prema stručnjacima nedostatak kvalitetnog sna uzrokuje napetost između bračnih partnera. Razdvojene sobe to sprječavaju.

Do sada se razdvojeno spavanje smatralo znakom propadanja veze, međutim sada se na to počelo gledati praktičnije. Hrkanje, noćne more, briga za dijete ili rad u smjenama prisiljava parove na smanjenje broja sati koje spavaju. Nekad su žene, uglavnom domaćice, puštale muške partnere da se naspavaju preuzimajući brigu za djecu i partnera na sebe, pa su eventualno popodne nadoknadile propušteno. Međutim, danas se uloga žene promijenila. Više nema razlike između muškaraca i žena po pitanju brige za djecu, a oba partnera jednako rade pa je moderan način života postavio i nove uvjete.

Obiteljska savjetnica, Stephanie Coontz, izjavila je za New York Times kako se parovi jednako vole kao i ranije, ali su dovoljno sigurni u svoj brak i ne smatraju kako će brak propasti zbog toga što spavaju razdvojeno.

Dodala je da smatra kako njihova razdvojenost ni najmanje ne utječe na njihov seksualni život, te da se radi o najobičnijoj praktičnosti.