20. travnja 2024.

COVERmagazin.com

Suvremeni lifestyle portal: kultura, civilizacija, uspjeh, produktivnost, održivost, priroda, okoliš, vrijednosti, folklor, običaji, baština, tradicija, inspiracija za zdravu prehranu i mnogo više.

Da bi odgojili sretnu djecu stavite brak na prvo mjesto [ LJUBAV ]

Knjiga „Da bi odgojili sretnu djecu stavite brak na prvo mjesto“, autora David Codea, tvrdi kako je ključ sretne obitelji posvetiti manje vremena djeci, a više braku...

Da bi odgojili sretnu djecu stavite brak na prvo mjesto

Knjiga „Da bi odgojili sretnu djecu stavite brak na prvo mjesto“, autora David Codea, tvrdi kako je ključ sretne obitelji posvetiti manje vremena djeci, a više braku.

Ako imate krivnju kada dijete ostavljate kod bebisiterice dok vi sa suprugom odlazite u kazalište ne biste trebali.

Američki obiteljski savjetnik David Code vjeruje kako posvećivanje apsolutne pažnje djeci, istovremeno dok odgađate održavanje i razvijanje veze s partnerom, može ugroziti i razvoj djece.

„Obitelji kojima su djeca centar svega rezultiraju iscrpljenim roditeljima i prezahtjevnom i razmaženom djecom“, kaže David Code. „Roditelji se prebrzo odriču vlastitog života i braka u korist djece, ipak, dobar brak trebao bi djetetu biti primjer veza kakve bi trebao imati u budućnosti, što je dobitna kombinacija za sve članove“.

Ako majka nema vlastiti život, ne stigne biti ni pristojna prema ocu djeteta, kakav primjer tada daje djetetu?!

Frank Furedi, profesor sociologije na sveučilištu Kent, i autor knjige „Paranoično roditeljstvo“, se slaže da primjer sretne veze s vašim partnerom ima veću korist za dijete, nego „pretjerano definiranje“ svakog aspekta dječjeg razvoja i davanje lekcija djetetu.

„Dječja sigurnost i osjećaj blagostanja nerazdvojiv je od toga kako poima odnos svojih roditelja. Ako se njihova veza čini harmoničnom i sretnom, ona će biti izvor inspiracije i sigurnosti za dijete“, kaže Furedi.

Zbog mnoštva savjeta o odgoju, loše odgojene djece koju viđamo i sličnih stvari roditelji su izgubili osjećaj za umjerenost, a posebno za činjenicu da su u braku.

Roditelji su često toliko opsjednuti dječjim postignućima da često zaboravljaju da, da bi dijete bilo emotivno zdravo treba vidjeti i zagrljaj roditelja.

Čak i prvi čovjek Amerike Barack Obama uspijeva pronaći vremena najmanje jednom tjedno za izlazak sa suprugom Michelle Obama. Sigurni smo kako su Obame zauzetiji od nas, ali ako oni uspijevaju, tada biste i vi trebali pronaći vremena.

Ipak, ne slažu se svi s ovim tvrdnjama. Psihijatar Oliver James kaže kako ne vjeruje da su „izlasci roditelja nasamo izvan kuće“ nužni: „Ako želite demonstrirati svojoj djeci da ste u zdravoj i sretnoj vezi sa suprugom, dovoljno je da vide da se slažete. To uključuje zajedničke obroke, šale ili uživanje u glazbi koju oboje volite.“

Sue Palmer, autorica knjige Toxic Childhood, nasuprot, se priključuje prvim stavovima. Ona kaže: „Djeca se odgajaju tako da im roditelji daju mnogo ljubavi i pažnje u prvim godinama, ali nakon toga treba ih pustiti u „proširenu obitelj“, zajednicu, društvo“.

Dodaje kako trebamo pustiti našu djecu da grade odnose s drugom djecom i odraslima kako bismo im dopustili da nauče griješiti i učiti iz vlastitih pogrešaka, bez mame za leđima koja viče pažljivo ili to ne smiješ, što kreira neurotičnu djecu bez samopouzdanja i bez vjere u svoje sposobnosti.

Furedi kaže: „Djeca očekuju da su njihovi mama i tata neovisne osobe, te se znaju ponositi uspjesima roditelja, bez obzira rade li roditelji ili ne. Stoga nakon rođenja djeteta trebate nastaviti „ulagati“ u sebe i svoju vezu, jednako kao i dijete. Jedan od najboljih načina da objasnite nešto djetetu je osobnim primjerom“.

Kaže kako to šalje mnogo moćnije signale od forsiranja djeteta. Ako dijete vidi roditelje da se bave nekim sportom, to je učinkovitije nego da ga tjerate na satove tenisa, dok se vi izležavate na kauču.

Švedska dječja psihologinja Anna Wahlgren kaže: „Djeca bi trebala biti u centru obitelji, a ne centar. Ponekad će fokus biti na djeci, a ponekad na partneru. Trebamo biti umjereni s djecom. Moramo shvatiti da ne možemo sve odjednom, ali da moramo dati sve od sebe, da nikoga ne zanemarimo“.