Jesmo li po prirodi monogamni? [ LJUBAV ]

Jesmo li po prirodi monogamni?

Poznati biolog David Barash napisao je knjigu o ljudskoj monogamiji „Iznenađujuća povezanost između seksa, evolucije i monogamije“.

U njoj kaže kako istraživači životinjskog ponašanja odavno znaju da je monogamija u životinjskom svijetu rijetkost. Čak i kod onih ptica koje su smatrane monogamnima, detaljnim promatranjem uočava se kako 6 do 60 posto mužjaka se druži s drugim pticama osim svojom partnericom.

U filmu Heartburn glumica se žali na nevjernost svoga muža i dobiva ovaj odgovor: „Želiš monogamiju, oženi labuda“. Ali, ni to neće pomoći, jer je otkriveno da čak i labudovi znaju ponekad švrljati okolo.

Biološka istraživanja životinja nekim ljudima daju opravdanje za nevjeru, nekima su tek zanimljiva, dok treći misle da su ljudi ipak inteligentna bića za razliku od životinja pa ne vide poveznicu.

Postavlja se pitanje je li ljudima monogamija prirodna?! Vjerojatno nije. Ako bi neki marsovac posjetio zemlju proučavajući ljudska bića vjerojatno bi utvrdio kako homo sapiens nosi sve evolucijske stigme blago poligamskih sisavaca, te promatranjem dodatno uočio kako povremeno pripadnici oba spola pokažu sklonost za izvanbračnim avanturama.

Međutim, ono što je prirodno nije nužno dobro. Razmislite o potresima, tsunamijima, gangrenama, gripama i upalama pluća. Niti je neprirodno nužno loše ili izvan ljudskog potencijala. Razmislite o pisanju pjesama, učenju drugog jezika ili savladavanju glazbenih instrumenata. Naučiti vrhunski svirati violinu nije prirodno čovjeku, to je dugotrajan, težak i posvećen posao. Iz toga se može izvući zaključak da ljudi pokreću ono najljudskije u sebi kada rade stvari koje nisu u skladu s njihovom biologijom.

„Raditi ono što dolazi samo po sebi je jednostavno. To je ono što rade životinje. Vjeruje se kako su ljudi jedina bića, ili bar vrlo rijetka koja imaju privilegiju raditi stvari koje su protiv njihovih nagona“, kaže David Barash.

Pobornici monogamije moraju naučiti plivati uzvodno protiv struja koje nam je ostavio evolucijski razvoj, ali postoje i značajne biološke snage koje bi podržale takve napore. Neke i od životinja su monogamne. Kalifornijski miševi na primjer. Oni odbacuju sve ostale, nakon što odaberu partnera. Ti miševi, partneri, uspostavljaju trajan par obveza kako bi se brinuli za svoje potomstvo.

Dakle,  biologija ne isključuje monogamiju.

A ljudska bića? Naša vrsta uglavnom koristi prednosti dvoroditeljske skrbi. Puno toga dobiva se iz zajedničkih napora, posebno ukoliko su partneri sigurni ili pretpostavljaju da će dugoročno ostati zajedno.

Ako vam se monogamija čini monotonom, zamislite kako bi zanimljivo bilo očekivati život pun prevara, zavaravanja i nepoštenja?! Možda je ipak bolja „monotonija“?! A da se ne spominje adaptivni čimbenik u svemu tome kojeg nazivamo ljubav.

„Nema apsolutnih dokaza, koji bi poduprijeli ni jednu ni drugu stranu teorije monogamnosti. Monogamija nije laka, nije za svakoga. Ali oni koji tvrde da nisu rođeni da budu monogamni propuštaju bit. Većina sisavaca nije. Ali ljudi su inteligentna bića i slobodni izabrati“, zaključuje profesor Barash.

Vezano – Kako otkriti prevaru

Kako otkriti prevaru – varanje i nevjera sve što trebate znati – [ LJUBAV ]