Kako i zašto volimo? [ LJUBAV ]

18. studenoga 2020. By COVER magazin

Kako i zašto volimo?

Ljudima treba dosta vremena kako bi naučili voljeti.  Počinje s držanjem u naručju, ljubljenju i njegovanju novorođenčeta, koje tada već uči što znači biti voljen.

Djeca između 3 i 6 godine uče uzvraćati ljubav prema roditeljima, braći i sestrama. Nakon 6-te pa do negdje 12-te učimo nešto više o ljubavi sklapajući prijateljstva. Prema nekim prijateljima smo bolji i više ih volimo dok se s drugom djecom više svađamo.  U adolescenciji, odjednom počinje veće zanimanje za suprotan spol. U pravilu, teenagere prvo započnu privlačiti «imaginarne» osobe, poput zvijezda.  Nakon toga  privuče nas neka  stvarna osoba, odjednom se javlja želja za intimnošću, odnosno želimo se s tom osobom družiti u manjim društvima ili nasamo.

Ovi počeci generalno izgledaju kod svih ljudi isti, ali upravo razlike i pojedinačna iskustva su vrlo važni  za kasnije shvaćanje ljubavi. Dakle, do negdje 16 – te već smo naučili kako izabrati i privući partnera, kako izraziti ljubav, zbližiti se s partnerom. Naučili smo i kako gledati ispod površine, zavaravati i prepoznati signale.

Svaka nova ljubav (bar bi tako trebalo biti) je dublja i realnija. Uglavnom promijenimo 2, 3 do 10 partnera, prije nego se vežemo u braku.  Propusti u bilo kojoj fazi i negativna iskustva mogu imati dosta teške posljedice za odnos prema sebi u vezi i prema partneru.

Većina nas smatra da ne traži ljubav, nego da im se ljubav događa.  «Potraga» za partnerom nije svjesna, ni planirana, nego nas vode osjećaji.  Nitko od nas nema popis poželjnih karakteristika u džepu, te hoda gradom tražeći osobu koja ih zadovoljava. Možda bismo i trebali, ali nemamo.

Kako onda, toliki ljudi uspiju pronaći ljubav.  Antropologist, David Givens, napisao je cijelu knjigu na temu «kako privlačimo i kako nas privlače potencijalni partneri». U stvari «kemija» je veoma predvidljiva. Ako pogledamo potrebe koje se kriju duboko u nama, poput potrebe da budemo dominantni… ili ako volimo slušati pametne priče… prepričavati uzbudljiva iskustva… treba li nam netko tko će nas znati umiriti… ili netko koga ćemo moći zaštiti.

Taj spominjani popis dakle, svi mi imamo, samo ga nosimo negdje skrivenog u sebi. Drugim riječima, radar u nama, skenira ljude i traži u njima specifične karakteristike, naravno mi toga nismo svjesni, ali on lako prepoznaje naše emotivne potrebe i ono što naš instinkt traži.

Jednom kada smo locirali privlačnu osobu, ljubavni signali li se prebacuju u primitivni dio mozga. Izrazi lica (osmijeh), poze, geste odjednom više ne možemo kontrolirati jer njima upravlja naš primozak.  Neverbalna komunikacija će nas više odati nego riječi.  Pogled će vam stalno skretati u smjeru potencijalnog partnera, koncentracija će vam oslabiti, razgovor s prijateljima postati dosadniji, ali ukupna atmosfera puno bolja.

U pravilu vrlo brzo lociramo «metu», a onda mjesecima znamo djelovati samo u svojoj glavi (pitajući se kako će se sve dogoditi) ne poduzimajući ništa. Ipak, bilo bi naivno pretpostaviti kako kontrolu nad našim ponašanjem u potpunosti preuzima nagon. Nedvojbeno, instinkti su vrlo važni, ali glavnu ulogu pri osvajanju partnera ima naš socijalni odgoj.

Dakle, ako nas privuče neka osoba, osjetimo kemiju između nas, dobijemo odobrenje mozga kako se to čini pametnim izborom, možemo potpuno se potpuno prepustiti osjećaju «zaljubljenosti». Sve u svemu, tek tada započinje «veliki problem», jer ljubav uglavnom započinje prije nego neku osobu dobro upoznamo. Često ona nije ono za što smo je smatrali. Jer izgled, body language, maniri su nas privukli, a mogu proći mjeseci prije nego upoznamo nečije misli, navike, stavove i  vrijednosti. Između ostalog, može se dogoditi da partner ima sve lijepe manire, a da je u dubini duše zločest. Zbog toga ćemo se često zadržati uz neku osobu, ne shvaćajući zbog čega ostajemo uz nju. Naš primozak i dalje vidi samo ono lijepo ponašanje, a zanemaruje ono što svjesno doživljavamo.

Ako vam tek sada ništa nije jasno, to je zbog toga što je ljubav nemoguće shvatiti. Komplicirana je. Ona je naprosto kombinacija toliko čimbenika koji se pojavljuju od rođenja i nadopunjuju osobnim iskustvima, da je jednostavno nemoguće objasniti, koliko god se trudili…

Oxytocin – tajna ljubavi

Mnoge su vrste ljubavi: zaštitnička ljubav majke prema djetetu, strast upravo zaljubljenog para, prijateljska ljubav ili Božja ljubav… U nekim kulturama postoji više od deset riječi za različite forme ljubavi. Postoji li ipak nešto zajedničko svim tim oblicima, što se zaista može opisati zajedničkom riječi – ljubav?  I Papa Benedikt u svome pismu je zapitao «Jesu li svi oblici ljubavi u stvari jedno, tako da je ljubav u svim varijacijama jedna stvarnost».

Za znanstvenike je, također ljubav još uvijek nepoznanica, iako danas mnoge znanstvene discipline započinju otkrivati i pomalo zavirivati u prirodu osjećaja ljubavi.

Počnimo s majčinskom. Od svih formi ni jedna nije tako duboka i tako jaka kao ljubav majke prema djetetu. Biološki ova veza ima savršen smisao. Ključnu ulogu u njoj ima hormon oxytocin. U trudnoći se povećava razina estrogena, koja potiče receptore u mozgu na prihvaćanje oxytocina. Za vrijeme porođaja oslobađa se oxytocin, a kada dođe do receptora u mozgu kod majki stvara osjećaj ovisnosti o djetetu.

Oxytocin je vrlo važan hormon i za ljubav među partnerima. Prilikom jednog istraživanja skenirani su mozgovi parova koji su bili zajedno već nekoliko godina dok su gledali sliku svog partnera. Istraživanje je pokazalo kako aktivnost raste u onim dijelovima mozga u kojima se nalaze receptori za taj hormon. Razina oxytocina se povećava za vrijeme seksualnog uzbuđenja ili dodira među partnerima.  Zanimljivo je jedno istraživanje koje je pokazalo kako  povećana razina oxytocina povećava povjerenje, smanjuje strah, te olakšava povezivanje s drugom osobom.

Naravno, prije nego se oxytocin počne lučiti muškarac i žena se moraju «spetljati».

Tu dolazimo do romantične ljubavi ili zaljubljenosti. Kada su na isti način skenirani mozgovi parova koji su bili relativno kratko u vezi, mozak je pokazivao povećanu aktivnost u predjelu inače zaduženom za postizanje nagrade, osjećaj ushićenosti, pa čak i manije. Zbog toga nije netočno kada se kaže kako je ljubav slijepa. Kasnije se ta zaljubljenost pretvara u ljubav sličnu majčinskoj uz pomoć oxytocina.

Dakle moglo bi se reći kako je  hormon oxytocin ono zajedničko svim tipovima ljubavi.

Koliko znamo o ljubavi?!

Često o ljubavi slušamo ove ili one teorije. Netko će nam savjetovati jedan način za osvajanje ili zadržavanje partnera, na drugom mjestu pronaći ćemo potpuno drugačiji.  Ni jedna znanstvena metoda kada se radi o ljubavi nije u potpunosti točna, jer ljubav nije mjeriva konstanta. Ne možemo reći ja sam 25 metara zaljubljena u svoga partnera, dok je moja prijateljica u svoga 17 metara. U ljubavi ništa nije egzaktno. Ništa nije dokazivo i ništa nikad nije sigurno. Ljubav je samo osjećaj, u vašem srcu ili glavi, svejedno. Ono što vrijedi za vas ne vrijedi na za koga drugog. Zbog toga prije nego pođete u potragu za ljubavnim savjetima, prvo pokušajte potražiti odgovore u sebi. Umjesto čitanja literature o spašavanju veze ili braka, pokušajte čitati partnera. Slušajte što vam govori. Nikad ne komentirajte svi ste vi isti. I nikad nemojte pomisliti da ono što je vrijedilo kod bivšeg mora vrijediti i kod budućeg.

Evo samo nekih često spominjanih, a potpuno kontradiktornih tvrdnji vezanih uz ljubav.

1. Tek u braku osjetit ćete pravu ljubav!  –   Ljubav umire činom sklapanja braka!

2. Zaljubljeni su potpuno ludi! – Pametna osoba ženi se za ljubav!

3. Najljepša ljubav se događa na prvi pogled ! – Najljepša je ona ljubav koja se razvije iz prijateljstva.

4. Ljubav nadilazi sve probleme! – Najveći problemi su ljubavni!

5. Seks je samo dobar ako voliš partnera! – Ljubav i seks nemaju nikakve veze!

6. Ljubavi ili ima ili nema! – Na ljubavi se mora raditi!

7. Ljubav je slijepa! – Prava ljubav sve vidi!

8. Samo je jedna prava ljubav! – Sve ljubavi su prave!

9. Možemo voljeti samo jednu osobu! – Možemo voljeti više osoba istovremeno!

10. Najsretnije su zaljubljene osobe! – Nema sretnih ljubavi!

11. Ljubav je bol! – Ljubav je sreća!

Ponekad su obadvije tvrdnje istinite, ponekad su obadvije potpuno nerealne. Jedina potpuno istinita tvrdnja je da u stvari o ljubavi ne znamo ništa ili znamo vrlo malo.