Neobični i zaboravljeni hrvatski božićni običaji: Blagdani kakve možda još niste upoznali
Božić je u Hrvatskoj jedan od najvažnijih blagdana, bogat tradicijama koje se razlikuju od regije do regije. Svi znamo za kićenje bora, pečenje kolača i badnju večeru, ali Hrvatska krije mnoštvo neobičnih i danas već pomalo zaboravljenih božićnih običaja koji otkrivaju duboke korijene seoske, obiteljske i vjerske kulture. Neki potječu još iz pretkršćanskih vremena, drugi su nastali iz pučkih vjerovanja, a treći su jednostavno rezultat kreativnosti prijašnjih naraštaja. Donosimo pregled najzanimljivijih hrvatskih božićnih običaja koji će vas možda iznenaditi ili vas podsjetiti na tradicije vaših baka i djedova.
- Božićna pšenica bila je mali zeleni nagovještaj sljedeće godine
Jedan od najpoznatijih, ali i dalje vrlo neobičnih običaja je sjetva božićne pšenice 13. prosinca, na blagdan svete Lucije. Ovaj zeleni ukras ima dublje značenje nego što mnogi misle. Nekada se vjerovalo da kakva ispadne pšenica, takva će biti i iduća godina: gusta pšenica znači bogatstvo i zdravlje, rijetka i žuta predskazuje siromaštvo. U nekim krajevima pšenica se vezivala crvenom vrpcom, u drugima bi se u nju stavljala mala svjećica koja bi simbolično osvjetljavala kuću.
Posebno neobična tradicija iz nekih dalmatinskih i ličkih krajeva kaže da se pšenica zalijevala vinom na Badnjak, kao simbol želje da godina bude dobra kao vino.
- Badnjak je drvo koje se ne pali nego časti
U mnogim dijelovima Hrvatske “badnjak” nije samo naziv za dan uoči Božića, to je stvarni komad drva. U primorskim i dinarskim krajevima badnjak je veliki panj koji se nekoć unosio u kuću i palio u ognjištu. Smatralo se da blagostanje obitelji ovisi o tome kako badnjak gori, tiho i dugo gorenje označavalo je sreću, dok bi pucketanje moglo značiti nesreću ili svađu.
Neobičan detalj: u nekim krajevima panj se prskao vinom, rakijom ili maslinovim uljem, kao da je živ. Govorilo se da koliko iskrica iz badnjaka, toliko sreće u kući.
Na otocima poput Korčule i Hvara postojala je praksa da se badnjak nije palio do kraja nego se ostavljalo malo nedogorjelog drva koje se čuvalo preko godine kao zaštita od vremenskih nepogoda.
- Tko prvi uđe u kuću, određuje sreću cijele godine
U mnogim hrvatskim regijama, posebno u Slavoniji, Dalmaciji i Zagori, postojala je figura čestitara, osobe koja prva ulazi u kuću na Božić. Vjerovalo se da će čestitar donijeti sreću, zdravlje i dobru godinu, pa se vrlo pažljivo biralo tko će u kuću prvi zakoračiti.
U nekim selima dječaci su se natjecali tko će biti čestitar, dok su u drugima obitelji imale stalnog čestitara, obično veselo, dobroćudno dijete koje bi se, kako kažu, rodilo pod sretnom zvijezdom. Ako bi u kuću slučajno prvi ušao netko tko nije “poželjan”, to je pretkazivalo ne baš najbolju sreću iduće godine.
- Božićni kolači kao čarolija božićnog stola
Za razliku od uskrsne pogače i kruha, Božić se ne veže uz poseban kruh nego kolače. U Slavoniji je to božićni kolač ukrašen pletenicama, križevima i simbolima poput klasja i ptica. U Dalmaciji se priprema božični kolač, ali s ritualnim značenjem. U nekim krajevima unutrašnjosti u biskvit kolač se zaticao novčić, a vjerovalo se tko ga pronađe, imat će sreće.
Posebno zanimljiv običaj iz Hrvatske Zagore: domaćica bi prije pečenja lagano puhnula u tijesto, kao simbol prijenosa životne snage na kruh ili kolač.
- Koledanje, pjevanje, maskiranje i blaga doza nestašluka
Iako se danas tradicionalne božićne pjesme uglavnom pjevaju kod kuće, nekada su koledari bili nezaobilazan dio blagdanske atmosfere. Grupe mladića ili djece obilazile su selo, pjevale, recitirale, a ponekad i izvodile male šale. Za to bi dobivali orahe, suho voće, ponekad i sitni novac.
Posebno su zanimljive maske koledara iz Istre i Dalmatinske zagore, nosili su krinoline, ovčje kože, zvona ili čak drvene maske koje su trebale otjerati zle sile. U nekim selima koledanje je bilo toliko razrađeno da je imalo svoj scenarij, s pjesmama za svaki dom.
- Škropljenje božićne slame
U zapadnoj Slavoniji i na Kordunu u kuću se na Badnjak unosila slama, koja je simbolizirala štalicu u kojoj je rođen Isus. Djeca bi se valjala u slami, što je predstavljalo radost i veselje, a u nekim kućama domaćin bi slamu “blagoslovio” tako što bi u nju nabacao orahe i jabuke koje su djeca trebala tražiti.
Najneobičniji običaj vezan uz slamu dolazi iz nekih starijih slavonskih sela je škropljenje slame. Domaćin bi slamu simbolično poškropio vodom i vinom kako bi godina bila plodna i bogata.
- Božićni stol koji se ne dira cijeli dan
U mnogim dijelovima Hrvatske božićni je stol imao gotovo sveti status. Nakon što bi se postavio, obično s kruhom, orasima, svijećom, jabukama i pšenicom, nije ga se smjelo micati sve do Božićnog doručka. Vjerovalo se da bi premještanje jela ili ukrasa izgledalo kao “rasipanje sreće”.
U nekim dalmatinskim kućama stol se prekrivao posebnim božićnim tabletićem (vezom ili čipkom) koji se koristio samo jednom godišnje i čuvao kao obiteljsko nasljeđe.
Hrvatska božićna tradicija bogata je običajima koji spajaju vjeru, prirodu i starinska vjerovanja. Mnogi od njih možda zvuče neobično, ali otkrivaju koliko je našim precima bilo važno zajedništvo, zaštita doma i nada u dobru godinu.
Iako danas živimo drukčije, lijepo je znati da mnogo tih običaja još uvijek živi makar u tragovima. A možda će upravo čitanje o njima nekoga potaknuti da ove godine obnovi barem jedan od tih starih posebnih rituala.