Roditelji ovo rade iz najbolje namjere, a djeci zapravo odmažu u učenju
Pred kraj školske godine pritisak raste, djeca su umorna, roditelji nervozni, a ocjene odjednom postaju glavna tema u svakom domu. U toj utrci za uspjehom mnogi roditelji, iako imaju najbolju namjeru, nesvjesno rade poteze koji djeci dugoročno više štete nego pomažu. Umjesto da razvijaju samostalnost, disciplinu i zdrav odnos prema učenju, često stvaraju pritisak, ovisnost o pomoći ili strah od neuspjeha. Djeca tada ne uče kako razmišljati, nego kako zadovoljiti očekivanja. Upravo zato važno je prepoznati koje roditeljske navike sabotiraju razvoj djeteta i kako ih na vrijeme promijeniti.
Obrazovni i akademski strateg i mentor, Lovro Rogulj, donosi pet najčešćih grešaka koje roditelji rade kada je riječ o školi, učenju i uspjehu djece i otkriva kako pogreške okrenuti u podršku.
- Pomažu im previše pri rješavanju njihovih školskih obaveza, a zapravo ih, na taj način, čine dugoročno nesposobnima. Svaki put kada roditelj sjedne s djetetom i rješava djetetove zadatke umjesto djeteta ili pokušava djetetu objasniti gradivo satima, krade djetetu priliku da razvija kognitivnu snagu, koja mu je potrebna dalje u životu. Učenje je dugotrajan i iscrpljujuć proces, zato nema potrebe da roditelj djetetu prividno olakšava taj proces i na taj način stvara mu u glavi sliku prividne realnosti učenja, koje nije ni izbliza tako jednostavno, kako se na prvu čini.
- Fokusiraju se na ocjenu kao ishod učenja, a ne na sam proces učenja. Ako roditelj prvo postavi pitanje djetetu nakon škole koje je vezano, isključivo, za ocjene, šalje mu poruku da je ishod ispred procesa u učenju. Upravo ta navezanost na ishod dugoročno dovodi do nezadovoljstva, frustracije i osjećaja besciljnosti kod djeteta, što je potencijalna velika opasnost u procesu razvoja djetetove osobnosti. Ocjena je samo posljedica kvalitetnog rada na duge staze i, kao takva, nikako ne bi trebala biti osnovnim ciljem kratkoročnog rada.
- Stvaraju im radnu okolinu i raspored koji izgledaju prenatrpano. Fokus na previše ciljeva i aktivnosti odjednom djetetu u glavi stvara zbrku koja rezultira kaosom u djetetovoj glavi. Umjesto toga, fokus na jedan cilj i aktivnost poboljšava djetetove šanse za uspjeh. Isto tako, neuredan radni stol, soba ili prostor u kojem dijete uči, ometaju dijete pri učenju i smanjuju djetetovu efektivnost u učenju. Manjak strukture u svim sferama učenja vidljiv je dugoročno na djetetovim obrazovnim rezultatima.
- Uvjeravaju djecu u njihovu sposobnost bez pokrića i tako stvaraju strah u djetetu pri prvim većim izazovima u obrazovanju. Kada roditelj kaže djetetu da je talentirano, u njemu se javlja pritisak i strah od neuspjeha. Dijete tada prestaje djelovati staloženo u situacijama u učenju kada bi trebalo. S druge strane, dajući do znanja djetetu da je marljivo, ali da su trud i zalaganje ključni za uspjeh, za razliku od lutrije talenta, roditelj odaje pred djetetom dojam sigurnosti i pouzdanosti što rezultira djetetovom akcijom pri ključnim izazovima u učenju i odrastanju.
- Nagrađuju dijete za ono što mu je dužnost, a to je uspjeh u obrazovanju. Kupovanje poklona za odlične ocjene najbrži je put do gubitka djetetove unutarnje motivacije. Dijete tada razmišlja samo o nagradi, što dovodi do trajnog nezadovoljstva i manjka motivacije, kao i discipline u učenju. Što očekivati u budućnosti kada fakultet ili posao postane pretežak za dijete, a roditelj više ne bude imao dovoljno eura da kupi poklon djetetu za pokušaj polaganja ispita ili poduzetničkog pothvata?
Lovro Rogulj hrvatski je edukator i poduzetnik iz Zagreba, poznat po uvođenju OWL Mentor metodologije i strateškom pristupu učenju. Fokus njegova rada nije na učenju napamet, već na razumijevanju gradiva, razvoju logičkog razmišljanja i jačanju samopouzdanja učenika. Strukturiranim i individualnim pristupom svakom učeniku ili studentu pomaže im ostvariti bolje rezultate, ali i razviti dugoročne navike učenja korisne tijekom čitavog obrazovanja.