Kako utješiti bližnje suočene gubitkom?
Trenutak smrti bliske osobe, zasigurno je najtužniji osjećaj koji čovjeka tijekom života obuzme. Osjećaj kao da se cijeli svijet srušio, da je nestao smisao života i nastala je težina u srcu i duši jer nema više onih s kojima smo iz dana u dan gradili život i koji su obilježavali i ispunjavali naše najsretnije trenutke u životu. Bolno je saznanje da ih nema više, da nema tog glasa, smijeha, očiju, duše…. U tim je trenucima teško zamisliti da će tuga ikada proći, no i u ovom slučaju teške boli vrijedi stara dobra poslovica da vrijeme liječi sve rane. Da, istina je i gubitak voljenih. No, prije vremena koje treba proteći kako bi uspomene na njih bile bezbolne, ljudi koji okružuju ožalošćenog su oni koji sigurno mogu pomoći na putu od boli zbog gubitka do sretnih uspomena. Oni koji su kroz slične situacije prošli vjerojatno će lakše znati pružiti utjehu, ali to nije uvjet, jer ljubav prema osobi koja pati je osnovni preduvjet.
U situaciji u kojoj ćete trebati utješiti partnera ili druge bliske osobe za početak je važno znati da generalizirano, žalost počinje šokom i nevjericom, zatim slijedi period čežnje i tjeskobe, koji prerasta u vrijeme kada je ožalošćeni pun ljutnje i protesta prije nego što nastupi tuga, nakon koje tek slijedi put oporavka i vraćanja u realnost. Naravno da intenzitet i duljina svake od navedenih faza varira od osobe do osobe, ali isto tako nema pravog načina tugovanja, jer to je jedinstveno kao i svi mi.
Kada se radi o parovima te razlike mogu izazvati dodatne opasnosti, jer kada očajnički želimo podijeliti s nekim svoju tugu i bol i osjećati se sigurno, moguće je da neshvaćanje bliske osobe donese još veću težinu u srcu. Ili ako partner ne reagira na isti način zbog zajedničkog gubitka, može se pojaviti pitanje je li nešto krivo u vašoj reakciji ili možda njemu nije uopće žao. No to su ipak samo razlike u osobnosti i neke se osobe u tim teškim trenucima jednostavno povuku i usredotoče na sebe, dok druge to pokazuju i traže podršku. Ujedno razlike mogu biti rezultat iskustava gubitka u djetinjstvu i načina na koji se u vašoj obitelji iskazivala tuga zbog smrti.
Nekoliko je različitih tipova žalosti. Najteži je svakako gubitak djeteta, jer izaziva najveći šok, a i parovima je najteži za oporavak. Gubitak roditelja poseban je sam po sebi, zbog odnosa koji cijeli život gradimo s njima. Ipak, za razliku od prethodnog slučaja, tu se radi o prirodnom procesu, pa je barem malo lakše shvatiti takav gubitak. U ovom je slučaju potpora partnera izuzetno važna, jer se nalazi u lakšoj poziciji, manje opterećen tugom. Ista je situacija i kod gubitka brata ili sestre, također je riječ o posebnom i bliskom odnosu, pa je i pomoć partnera vrlo važna u prevladavanju tuge.
Evo i nekoliko smjernica koje mogu biti olakšavajuće u pomoći partneru kada se dogodi težak gubitak:
– Svatko od nas je drugačiji, tako da nema pravog, ni krivog načina nošenja s tugom
– Provedite dovoljno vremena zajedno kako bi mogli podijeliti svoje osjećaje i razgovarati o budućnosti
– Pomažite i ohrabrujte jedno drugo i pokušajte održati što više dotadašnjih stalnih aktivnosti
– Stvorite si vrijeme za uživanje zajedno, otiđite u štetniju, pogledajte film
– Dopustite si i da dio vremena provedete odvojeno
– Ne radite nikakve velike promijene u životu najmanje 12 mjeseci!
– Dopustite si ponekad nervozu i ljutnju, bez misli da morate pomoći partneru
– Ne zaboravite pružiti jedno drugome puno fizičke ljubavi i nježnosti
Dobronamjerni prijatelji mogu izbjegavati razgovor o osobi koja je preminula, što zbog vlastite nelagodnosti, što zbog straha da dodatno ne rastuže tugujuću osobu. A sve to rezultira da osobe koje tuguju se osjećaju još izoliranije i usamljenije u svojoj tuzi. Stoga je najlakši način da pomognete osobi suočenoj s gubitkom da budete dobar slušač, pitate ih za njihove osjećaje, podijelite svoje osjećaje razgovarajući o svojim gubitcima i najvažnije ne minimalizirate žalost i tugu.
Bez obzira na vrstu gubitka, parovi se, htjeli to ili ne, nađu u novoj situaciji kojoj se treba prilagoditi. Ipak, unatoč oprečnim osjećajima, ponekad i želji za samoćom, parovi obično, nakon što prođu teške faze i stanu na svoje noge, postanu bliži jedno drugom nego što su ikada prije bili. Ukoliko se pak ne možete nositi s gubitkom kao par ili jednostavno ne znate kako se nositi, preporučljivo je, a ponekad i prijeko potrebno potražiti pomoć stručnjaka kako biste gubitak preboljeli što lakše.
Online literatura o pružanju potpore kod gubitaka:
GUBITAK, TUGOVANJE I PRUŽANJE POTPORE, Maja Jakšić
Kako se nositi s teškim emocijama
– Postavite vremensko ograničenje za emocije –
Emocije boje naš život najrazličitijim paletama boja i utječu kako doživljavamo svijet oko sebe.
Ponekad su emocije jaka reakcija ne nešto što se dogodilo, a ponekad nas mogu posjetiti iz vedra neba, naizgled ničim izazvane i ničim uzrokovane, poput melankolije, tuge ili radosti.
Poput vremenskih prilika one dođu i prođu, ali utječu na naše mentalno stanje vibrama koje nose sa sobom.
Ponekad, neke emocije nas prate mnogo duže nego što bismo htjeli, te se počinjemo pitati kada će njihov pritisak popustiti. U ovakvim situacijama najčešće se radi o tuzi zbog gubitka drage osobe ili ljutnji zbog nečijih postupaka.
Uobičajeno, ako dopustimo emocijama da procvjetaju kada nas posjete, tada će se one prirodno izmjenjivati, te će jednu slijediti druga. Međutim, kada osjećamo da nas neke emocije proganjaju, to je najčešće zbog toga što ih se bojimo zaista osjetiti.
Emocije poput očaja ili bijesa su vrlo moćne, te je prirodno da ih ne želimo osjetiti njihovom puninom, te da ih pokušavamo u sebi sputati. Zasigurno ne želimo dopustiti da nas osjećaj bijesa preplavi i da kažemo neke stvari koje ćemo kasnije požaliti. Zbog toga kada se suočavamo s ovakvom situacijom korisno bi bilo postaviti svojoj podsvijesti pitanja poput: Koliko dugo trebam sjediti s ovim emocijama, koliko dugo trebam nositi sa sobom ove emocije prije nego što prođu?
Ako pitanje postavite iskreno i čekate, odgovor će stići.
Možda je postavljanje vremenskog ograničenja tehnika koja vam treba da vam omogući da osjetite emociju u njenoj puniti.
Kada dobijete osjećaj o tome koliko vremena trebate potrošiti na neku emociju postavite štopericu. Sjedite i otvorite se emociji koja vas proganja. Sve što trebate napraviti je osjetiti je.
Nemojte je ponovo odbacivati, vezati se uz nju ili djelovati na temelju nje. Dovoljno je osjetiti je u punini. Jednostavno joj dopustite da prostruji kroz vas.
Emocije imaju svoj prirodni ciklus, te možete biti potpuno sigurni da će kada dosegne svoj maksimum započeti njena silazna putanja, te da će potpuno nestati.
Na kraju ćete shvatiti kako je punina emocije, bilo negativna ili pozitivna, katalizator koje vam treba za potpuno izlječenje.