Pomaganje drugima čini da živite sretnijim i duljim životom
Poznato je da volontiranje pozitivno utječe na ljudsku psihu, ali manje se zna o tome kako pomaganje drugima poboljšava zdravlje i produžuje životni vijek. Istraživanja su pokazala da bavljenje volonterskim radom može smanjiti razinu stresa, povećati osjećaj društvene povezanosti i pružiti osjećaj svrhe i smisla u životu. Ove psihološke koristi prevode se u mjerljiva poboljšanja fizičkog zdravlja i dugovječnosti. Kada ljudi volontiraju, njihova tijela oslobađaju endorfine i druge hormone dobrog osjećaja koji potiču imunološku funkciju i smanjuju upalu. Osim toga, društvene interakcije i tjelesna aktivnost često uključene u volonterski rad pomažu u održavanju kognitivnih funkcija i fizičke spremnosti kako ljudi stare.
Velika studija provedena tijekom 50 godina, u kojoj je sudjelovalo više od 10 000 ljudi, otkrila je da ljudi koji su volontirali (bez obzira jesu li iz altruističnih ili sebičnih razloga) žive dulje i zdraviji su od ljudi koji to ne čine. Istraživači su pratili različite zdravstvene pokazatelje, uključujući krvni tlak, razinu kolesterola i učestalost bolesti među sudionicima. Oni koji su redovito volontirali pokazali su značajno bolje zdravstvene ishode u svim mjerama. Zanimljivo je da motivacija za volontiranje, bilo da je bila isključivo altruistična ili djelomično sebična, nije utjecala na zdravstvene koristi. Samo sudjelovanje u pomaganju drugima bilo je dovoljno za postizanje pozitivnih rezultata. Studija je također otkrila da volonteri imaju niže stope depresije i prijavljuju višu razinu zadovoljstva životom u usporedbi s nevolonterima. Istraživači su otkrili da volonteri imaju 20% nižu stopu smrtnosti u usporedbi s nevolonterima tijekom razdoblja istraživanja. Također su otkrili da je volontiranje od samo 2-3 sata tjedno bilo dovoljno za postizanje tih zdravstvenih koristi. Sudionici koji su volontirali prijavili su manje posjeta liječniku i boravka u bolnici, što sugerira da pomaganje drugima može smanjiti korištenje zdravstvene zaštite i troškove. Društvene veze stvorene volontiranjem čini se da stvaraju mreže podrške na koje se sudionici mogu osloniti tijekom bolesti ili teškoća. Osim toga, osjećaj svrhe i postignuća iz volonterskog rada čini se motivirao sudionike da se bolje brinu o vlastitom zdravlju kroz poboljšane prehrambene i tjelovježbene navike.
Ali također biste trebali biti oprezni s činjenjem dobra; točnije, pokušajte se ne hvaliti time i ne pokazivati svoju dobrotvornost. Druga neovisna studija otkrila je da su ljudi skloniji osuđivati ljude kada pogriješe ako u javnosti stvore sliku dobročinitelja. Rezultati studije otkrili su da su ljudi koji su smatrani moralnima i dobrima primili više osude od drugih ljudi kada su pogriješili nego ljudi koji nisu imali takvu sliku. Ovaj fenomen, poznat kao “efekt moralnog licenciranja”, sugerira da se od pojedinaca koji se javno predstavljaju kao visoko moralni ili dobrotvorni drugi očekuju viši standardi. Kada ti pojedinci neizbježno naprave ljudske pogreške, suočavaju se s oštrijim kritikama i osudama od onih koji održavaju skromniju javnu sliku. Ovo otkriće naglašava važnost održavanja poniznosti tijekom bavljenja dobrotvornim aktivnostima i izbjegavanja tendencije traženja javnog priznanja ili pohvale za dobra djela. Istraživači su otkrili da su pojedinci koji su često objavljivali o svojim dobrotvornim aktivnostima na društvenim mrežama primili znatno više negativnih komentara kada su napravili nepovezane pogreške u usporedbi s onima koji su svoj volonterski rad držali privatnim. Studija je također otkrila da se od ljudi koji se doživljavaju kao “dobročinitelji” očekuje da održavaju savršeno ponašanje u svim aspektima života, nerealan standard koji je često dovodio do pojačanog nadzora i kritika. Osim toga, oni koji su redovito isticali svoj dobrotvorni rad imali su veću vjerojatnost da će biti optuženi za skrivene motive ili traženje pažnje, čak i kada su im namjere bile iskrene. Istraživači su zaključili da je najučinkovitiji pristup volontiranju i dobrotvornom radu usredotočiti se na utjecaj i koristi za druge, a ne na osobno priznanje ili društveni status. To omogućuje da se pozitivni učinci pomaganja drugima prirodno manifestiraju bez potencijalnih nedostataka javne kontrole i nerealnih očekivanja.
Vezano: