Je li nestala ozonska rupa? Smijemo li bezbrižno na sunce?
Iako se rupa stabilizirala, a omotač nas štiti bolje od UV zračenja nego prije desetak godina opasnost nije splasnula.
2006. je objavljeno kako je rupa prestala rasti. Tada je zabilježena ozonska rupa najvećih razmjera, ali se nakon toga stabilizirala i počela smanjivati.
Ozonski omotač je postao nešto gušći, ali je još uvijek vrlo tanak iznad Sjevernog pola i pretpostavlja se da će mu gustoća biti nestabilna još najmanje 10 godina. Također, obnavljanje rupe iznad Južnog pola trajat će duže nego što se pretpostavljalo. Znanstvenici smatraju da će se to dogoditi tek između 2060. i 2075. godine.
Trojica britanskih znanstvenika šokirala su svijet 16. svibnja 1985. godine kad su obznanila da je zbog ljudskog djelovanja nastala ogromna rupa u ozonskom omotaču.
Objašnjenje je bilo kako je uslijed prevelike i nekontrolirane uporabe freona (kemikalija koje su se ranije često koristile kao potisni plin, npr. u dezodoransima i lakovima za kosu, ili kao rashladni mediji u hladnjacima, ledenicama, klima-uređajima), halona (upotrebljava se kao sredstvo za gašenje požara u protupožarnim uređajima) dolazilo do oštećivanja ozonskog sloja. To je dovodilo do jačeg Sunčevog ultraljubičastog zračenja štetnog za zdravlje ljudi koje može izazvati različita oštećenja oka, slabljenje imunološkog sustava, te rak kože.
Protokolom iz Montreala 1989. zabranjene su kemikalije koje dovode do oštećenja omotača.
Danas, prema znanstvenicima rupa više ne raste, a ozonski omotač postaje jači, ali štititi se od UV zračenja kod izlaganja suncu trebate i dalje.
Što je ozon
Ozon je bezbojan plin. Kemijski ozon je vrlo aktivan, stvara reakcije s mnogim drugim elementima i supstancama. Ako se nalazi u blizini zemljine površine može oštetiti ljudska pluća ili napraviti oštećenja na biljkama. Ipak, ozon apsorbira štetna zračenja sunca poznata kao UV-B zračenja. Zbog toga je potreban u visinama kako bi zaštito bića na zemlji od prejakog ultraljubičastog zračenja. Ozon stvara određeni sloj iznad zemlje koji nas štiti od štetnih sunčevih zraka.
Ozon (O3) je molekula sačinjena od tri atoma kisika. Najvećim dijelom ozon se nalazi u stratosferi, sloju Zemljine atmosfere. Sloj ozona u stratosferi štiti život na zemlji od štetnih ultraljubičastih zračenja. Iako je to vrlo takni sloj atmosfere, ključan je za život na Zemlji.
Sloj ozona 15 do 50 kilometara iznad nas svojevrstan je štit bez kojeg bi sunčevo zračenje „steriliziralo” život na zemlji. Kada se taj sloj ozona počeo stanjivati i nestale ozonske rupe svako izlaganje suncu kod ljudi je vodilo do bržih sunčevih opeklina, a na usjevima i biljkama je također izazivalo oštećenja. Ozonska rupa nije zapravo rupa u klasičnom smislu, nego je stanjeni sloj ozona, gdje se na ti mjestima smanjuje njegov zaštitni učinak, jer je smanjena apsorpcija štetnih zračenja.
Ipak, kada se ozon spusti ili ispusti na nižim sinovljevima atmosfere gdje ga ljudi udišu, ozon je štetan i uzrokuje oštećenja ljudskog tkiva i biljaka.
Ozonska rupa nastala je reakcijom kemikalija koje se proizvode i upotrebljavaju na zemlji, a koje se nekontrolirano ispuštaju u atmosferu. Kada su doneseni propisi o ograničavanju uporabe nekih kemikalija, ozonska rupa s počela oporavljati.
Nove ozonske rupe
Veličina ozonske rupe iznad Antartika varira ovisno o godišnjem dobu, a znanstvenici povremeno znaju otkriti i nove ozonske rupe na nekim drugim područjima, odnosno stanjeni ozonski sloj, uglavnom bez ozbiljnog utjecaja. Ipak, ove je godine (2022.) otkrivena i “ozbiljna” tropska ozonska rupa, za koju se smatra kako postoji vjerojatno od osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali da do sada nije bila otkrivena. Ozonska rupa koja je čak sedam puta veća od one iznad Antarktika, otkrivena je iznad tropskih krajeva, a prema znanstveniku Qing-Bin Luu, postoji još od ‘80-ih godina. Zbog toga je uvijek potreban oprez kod izlaganja suncu, te nanošenje zaštitnih sredstava, jer nikad ne znamo hoće li se otkriti možda i postojanje ozonske rupe koje bi i izravno pogađale naše područje.
Članak je izvorno objavljen ovdje