Simbolika unošenja zimzelenog drvca u dom za Božić: Zašto kitimo bor
Unošenje zimzelenog drvca u dom jedan je od najprepoznatljivijih i najdražih božićnih običaja diljem svijeta. Iako se danas božićno drvce često doživljava kao estetski ukras i središte blagdanskog uređenja, njegova simbolika seže duboko u prošlost i nosi snažna značenja povezana s vjerom, prirodom, nadom i obnovom života.
Zimzeleno drveće, poput jele, bora ili smreke, od davnina je imalo posebno mjesto u različitim kulturama. Za razliku od listopadnog drveća koje zimi gubi lišće i djeluje beživotno, zimzeleno drveće ostaje zeleno i živo čak i u najhladnijem dijelu godine. Upravo zbog toga ono je postalo simbol postojanosti, vječnosti i pobjede života nad smrću. U vrijeme kada priroda miruje, zimzeleno drvce podsjeća na snagu života koji se ne gasi.
U kršćanskoj tradiciji, unošenje božićnog drvca u dom dobiva dodatno značenje. Smatra se da zimzeleno drvce simbolizira vječni život koji dolazi s rođenjem Isusa Krista. Njegova zelena boja povezuje se s nadom i obnovom, dok oblik drvca koje se uzdiže prema vrhu podsjeća na povezanost neba i zemlje. Postavljanjem drvca u središte doma, obitelj simbolično poziva blagoslov, mir i Božju prisutnost u svoj životni prostor.
Običaj ukrašavanja drvca razvio se postupno, a svaki ukras nosi vlastitu simboliku. Svijeće, koje su se nekada stavljale na grane, predstavljale su svjetlo Krista koje razgoni tamu. Danas su ih zamijenile lampice, ali značenje ostaje isto svjetlost, toplina i nada u bolju budućnost. Kuglice i ukrasi, osobito oni okruglog oblika, često simboliziraju plodove, obilje i Božji dar čovjeku. Zvijezda ili anđeo na vrhu drvca podsjećaju na Betlehemsku zvijezdu i navještaj Kristova rođenja.
Unošenje zimzelenog drvca u dom ima i snažnu obiteljsku dimenziju. To je trenutak okupljanja, zajedništva i stvaranja uspomena. Sam čin postavljanja drvca označava početak blagdanskog razdoblja, usporavanje svakodnevice i okretanje vrijednostima poput ljubavi, mira i solidarnosti. Drvce tako postaje više od ukrasa ono je simbol doma, topline i pripadnosti.
U narodnim običajima, posebice na ovim prostorima, zimzeleno granje unosilo se u kuću i prije pojave božićnog drvca kakvog danas poznajemo. Grančice bora ili jele stavljale su se iznad vrata, prozora ili uz ognjište kao zaštita doma i znak blagoslova. Vjerovalo se da zimzeleno drvo donosi zdravlje, sreću i plodnu godinu koja dolazi. Taj običaj pokazuje koliko je snažna veza između čovjeka, prirode i duhovnog značenja blagdana. Unošenje grana jele ili smreke imalo je i praktičnu primjenu, jer miris smreke i jele vraćaju energiju, te se vjeruje da pomažu kod zimskog umora.
U suvremenom svijetu, iako se često gubi svijest o izvornom značenju običaja, simbolika zimzelenog drvca i dalje ostaje snažna. Ono nas podsjeća da i u vremenima tame, hladnoće i nesigurnosti postoji nada, trajnost i novo rođenje. Unošenje zimzelenog drvca u dom za Božić tako postaje čin vjere u život, u bolje sutra i u snagu zajedništva.
Božićno drvce, skromno ili raskošno, pravo ili umjetno, i dalje nosi poruku koja nadilazi ukrase – poruku nade, vječnosti i svjetla koje dolazi u domove i srca ljudi.