Što žene žele?
Pitanje koje kroz generacije muči prvenstveno žene, ali i muškarce. Čak je i otac psihoanalize, Sigmund Freud, priznao svoje neznanje po tom pitanju: «Veliko pitanje koje do sada nije odgovoreno, a na koje ni sam nisam u mogućnosti odgovoriti, unatoč mome tridesetgodišnjem istraživanju ženske duše je «Što žena voli?».
Ipak, u tekstu ćemo se posvetiti tome što žene žele, od sebe, onih koji ih okružuju i svoga života. Ako ste se nadali odgovoru na pitanje što žene žele od muškaraca, pročitajte ovaj tekst: Kakvog muškarca žene žele.
Ako vas zanima kako moderne žene shvaćaju život i svoje želje nastavite čitati.
Njihove želje su se mijenjale kroz generacije. Što žele današnje žene?
«Odnosi su uvijek bili na prvom mjestu, bilo s partnerom, obitelji ili prijateljima. Ali čini se da u današnje vrijeme žene najviše žele dobar odnos sa samima sobom. Mislim da većina žena želi imati dobar odnos sa samom sobom. Došle smo dosta daleko, na mnogo različitih polja, mogli bismo reći da smo privilegirana generacija žena – ali većina žena još nije stekla dovoljno samopouzdanja i hrabrosti da bi uživala u privilegijama koje ima. One imaju bolje radne uvjete, dostigle su jednakost, ali još uvijek su iznimno zabrinute po pitanju starenja i izgleda. Godine su još uvijek vrlo osjetljivo pitanje. Pokušala sam svoju kćer odgajati tako da ona cijeni starije ljude i poštuje njihovu mudrost, starenje može biti stvarno radosno, nimalo depresivno. Također, me pomalo smeta što se sve moramo uklopiti u veličinu 36, zašto ne bismo uživali u hrani?! Ne govorim o pretjerivanju, ali ne želim se izgladnjivati kako bi nakon toga mogla otići plastičnom kirurgu da mi poveća grudi. Smiješno zar ne?! Mislim da osobe koje ne uživaju u hrani ne mogu uživati ni u životu.
I ta modna industrija, dosta je provokativna, ali i manipulativna, ali ja je ne osuđujem, zbog toga što je odjeća izvrsna zabava. Koristeći je na pravi način, možete biti sve što poželite, ipak prvo sve moramo postići ravnotežu!» (Mia 36, Zagreb)
«Većina mojih kolegica kao i ja patimo od nečeg što ja nazivam sindrom prevelikih očekivanja – osjećaj da moramo postići nešto veliko. Ono što nama treba je osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva, pa i ponosa zbog toga što jesmo to što jesmo. Zar već ne postojimo?! Zašto želimo postati nešto ako već postojimo? Smiješno zar ne?!
Što sam starija sve nekako postajem svjesnija toga da nikad neću izgledati poput Naomi Campbell, kuhati poput Nigella, ili biti moćna poput Condoleezze Rice. U stvari, vjerujem da ni jedna od tih žena nema također idealan život, stoga želim da započnemo uživati u onome što imamo i prestanemo se opterećivati savršenstvom.
Trenutno pokušavam smanjiti posao. To je zbog toga što mi se čini da radim li previše ne mogu biti istinsko ljudsko biće. Život i posao bi trebali biti usklađeni. Volim to što radim, i to strastveno, ponekad završavam poslove i do ponoći, ali to ne znači da ne trebam pronaći još nešto u čemu bi uživala jednako.
U mom idealnom svijetu žene bi bile zadovoljne same sobom, bile bi oduševljene zbog toga što su to što jesu. Bile bi zadovolje s karijerom ili mužem tj. onim što imaju. Uživale bi u talentima koje su debile, a ne bi težile za nedostižnim idealima» (Ivana 45, Zagreb)
«Jedina stvar koju vjerojatno sve žene žele je pravi muškarac. Zbog toga sam se znala u školi usredotočiti na dječake više nego na djevojčice kako bi ih odgojila na pravi način. Želim da postanu muškarci koji će znati cijeniti i razumijevati žene. Ja sam imala sreću, i imam još uvijek pokraj sebe takvog muškarca. Toni i ja proveli smo nekoliko godina izvan Hrvatske, dok je njegova karijera napredovala, moja je stagnirala, bolje rečeno nisam ništa radila. Ali kada smo se vratili odlučila sam kako želim raditi. Nevažno što su svi govorili kako je prekasno u mojim godinama tražiti posao pružio je vrlo jaku potporu mojim željama. Mislim, da sada imam sve što želim, ali kada da sam morala birati?! Ne znam teško je to? Želim odgojiti dječake da budu potpora i postanu dobri muškarci, ali jednako i djevojčice. Jedni bez drugih teško ćemo.» (Ivanka, 55 Split)
«Prva stvar koja mi pada na pamet je da žene žele da ih se tretira s poštovanjem. Ne želimo da nam se smiju zbog našeg izbora. Često vidim kako muškarci promatraju žene koje obavljaju šest poslova istovremeno i vide samo kaos. Stvarnost je takva da imamo različite želje i različite načine obavljanja stvari – ali odradimo ih u svakom slučaju. Prečesto šefovi, posebno muški, nameću svoj način rada. Nevažno što dobro obavljamo posao, moramo obavljati na njihov način. Često daju više kredita muškarcima, nego ženama. Žene trebaju priznanje zbog toga što su i majke i poslovne žene, treba ih se zbog toga tretirati s više poštovanja, a ne pitati ih na razgovoru planirate li uskoro imati djecu. Žensko sam i volim kada me se tretira kao ženu, vjerujem, možda se mnoge neće sa mnom složiti, i u podjelu poslova na muške i ženske, ali želim i poštovanje. Nakon jedne konferencije prišao mi je muškarac i rekao kako mu se sviđaju moje cipele i začudio se što nisam reagirala na njegov šarm. Zar mi nije prešutno rekao da nije čuo ni riječ moga govora. Knjigu pišem dvije godine, za konferenciju se pripremam mjesec dana, a sve što ima reći je da mu se sviđaju moje cipele?!» (Svjetlana, 49, Zagreb)
«Nama još uvijek treba obrazovanje. Možda u Zagrebu uzimamo ga zdravo za gotovo, ali u mnogim manjim sredinama, žene jedva da završavaju osam razreda osnovne škole. Meni je obrazovanje otvorilo sva vrata, roditelji nikad nisu imali novaca, ali su imali volju obrazovati me. Kroz obrazovanje stekla sam i novac i status. U našem društvu se čini kako još uvijek obrazovanje ne znači ništa i kako bolje uspijevaju manje obrazovani s više rođaka na položajima. Ali mislim da je to zbog toga što se obrazovani ljudi koji su uspjeli ne vole isticati. Meni sigurno ne pada na pamet slikati se po novinama i pokazivati svoj dom ili auto na televiziji, međutim djevojčice vide samo uspješne pjevačice i sl., a obrazovane ljude samo ako je negdje krenulo loše. Ne shvaćaju da im samo obrazovanje može otvoriti sva vrata. Nema prečica, a ako ih ima one su rijetke.» (Doris, 44, Zagreb)
«Polagano učim da kada pokušavate ugoditi svima, završite tako što ne ugađate sebi. Mislim da sam osoba koja voli svidjeti se svima, ali kako starim, uviđam kako je to potpuno nemoguće. Shvaćam da ne možete ugoditi svima i ne možete napraviti sve što traže od vas. Puno je bolje biti uistinu iskren nego sviđati se svima. Prečesto žene ne žele reći svoje mišljenje kako ne bi iskvarile prijatelju, šefu, roditeljima…dok muškarci tupe po svome i ne zanima ih kako će to netko sa strane doživjeti. Voljela bih vidjeti žene koje se ponašaju na takav način. Kada malo bolje razmislim najviše od svega želim biti svoja. Ne želim da se svima sviđam, ne želim da me svi vole, da mi zavide, želim biti dobra osoba pa do kud i s koliko prijatelja nevažno. Da, želim biti svoja. (Tanja, 35, Opatija)