Trebate ga? Ili želite? [ LJUBAV ]

      Nema komentara na Trebate ga? Ili želite? [ LJUBAV ]

Trebate ga? Ili želite?

Što za vas riječ samoća znači? Kada vam je netko spomene, asocira li vas na olakšanje i slobodu? Maštate li o tome što ćete prvo napraviti, koju knjigu ćete pročitati ili koliko ćete moći ostati u krevetu?! Ili vas uplaši i sama pomisao na samoću? Osjetite grčeve u prsima, srce vam ubrzano započne lupati, dlanovi se znojiti.

Dosta ljudi se boji samoće i ostat će u vezi koja ih ne ispunjava, čini nesretnima pa čak i u vezi u kojoj ih netko zlostavlja samo iz tog razloga. To su osobe koje brkaju glagole „trebati“ i „željeti“. To su žene svih dobnih skupina, svih staleža i statusa. I one koje imaju uspješnu karijeru i veliku plaću, rade od 8 do 5 i one koje ostaju kod kuće i posvećuju se isključivo kućanskim poslovima i majčinstvu.

Željeti nekoga je pozitivna strana veze. Želite nekoga jer vas usrećuje na neki način, ispunjava neke želje koje imate ili vam koljena slabe kada je u vašoj blizini. Potreba s druge strane nije poželjan osjećaj u ljubavnoj vezi. Potreba se javlja kad ste očajni, usamljeni i često vas ostavlja s osjećajem praznine. Ipak, ljudi se često lijepe na potrebu, pa i osobe koje nekoga trebaju lakše pronalaze partnera. Potreba je instinktivna, lako ju je uočiti i stavlja drugu osobu u vrlo nadmoćnu poziciju. Druga strana zna da ste voljni tolerirati gotovo sve kako biste zadržali tu osobu u svome životu. U takvoj vezi se gubi ravnoteža, a vi ćete se naći vrlo brzo na dnu bez snage da se pokušate penjati. Nikad vam druga osoba neće pružiti dovoljno, a vi nikada nećete moći ugoditi drugoj strani jer će od vas tražiti da podnosite sve više.

Jednom kada se nađete u ovakvoj vezi teško ćete se iskoprcati iz nje. „Ljubav“ postaje ovisnost. Ipak, nada nije izgubljena. Ako osoba koju trebate ne pokušava vas kontrolirati, ne koristi vašu potrebu kako bi vas iskoristila na bilo koji način, možete pokušati pobijediti ovisnost razgovorom, postavljanjem granica i s mnogo drugih ne-očajničkih poteza.

Pronađite nekoga s kim možete razgovarati i tko vam može pomoći postaviti granice. Što je normalno tolerirati, a što ne. Pronađite nekoga kreativnog, tko vam može pomoći osmisliti dnevni raspored i aktivnosti koje ne uključuju osobu koja vam je potrebna.

Ako ste pak u vezi gdje netko inzistira na osjećaju potrebitosti konstantno povrjeđujući vaše osjećaje, prijeti vam kako će vas ostaviti, kontrolira vas ili vam se „osvećuje“ kako bi vam za nešto „vratio“ trebali biste hitno izaći iz takve veze. Takva osoba je spremna svim silama se boriti kako vam nikada ne bi dopustila „jednakost“. Naravno da je teško. Ta osoba vam je potrebnija nego bilo što drugo i vjerojatno ni ne možete zamisliti život bez nje. Vjerojatno ona namjerno potiče takav osjećaj, jer zna kako se osjećate.

Ovdje je nužna pomoć obitelji, prijatelja, ženskih udruga uz čiju podršku ćete se lagano izvlačiti iz ovakve veze.

Neće biti jednostavno, no ipak trebate dati sve od sebe, jer i vi zaslužujete biti uz nekoga koga želite i tko vas želi jednako.

Jednostrane ljubavi

Treba li vam očajnički ljubav druge strane?

Uzimali vas on ili ona zdravo za gotovo?

Uglavnom vi pravite planove, inicirate razgovore, kupujete poklone…

Često nakon susreta ste loše raspoloženi?

Konstantno ste zabrinuti zbog mogućnosti gubitka partnera?

Često pomislite kako ste rekli nešto pogrešno?

Prije svakog poziva ili poruke razmišljate više o tome što će druga strana misliti o tome, nego što vi želite reći?

Često se osjećate iznevjereno ili povrijeđeno?

Ponekad se zapitate čime ste to zaslužili?

I muškarci i žene često znaju biti u vezi u kojoj postoje samo jednostrani osjećaji. U takvim vezama u želji da u potpunosti zadovolje partnera, osobe počinju gubiti same sebe, te postaju i ovisni o ljubavi i partneru.

Njihov život se svodi na razmišljanje i postupke koji bi se trebali svidjeti partneru.

Gotovo svaka osoba ima svoj primjer kada se gotovo očajnički trudila zadobiti pažnju i ljubav druge strane.

Muškarci kupuju darove, popravljaju vodoinstalacije, te subotnja predvečerja provode moleći je za izlazak, na koji će ona pristati, naravno ako nema ništa pametnije za raditi.

Žene više koriste staromodnije pristupe. «Žrtvuju» sebe kako bi ugađale objektu svojih želja. Napuštaju sve feminističke slobode i teško stečena ljudska prava, samo kako on ne bi otišao od njih. Gotovo opsesivno i pod svaku cijenu žele zadržati tog muškarca uz sebe.

I u jednom i u drugom slučaju sram, krivnja i gubitak osjećaja za ono što je «normalno» je prisutan svakodnevno. Kada on ili ona ne odgovara, osobe mijenjaju sebe kako bi bile ono za što misle da će im se svidjeti. Kada on ili ona ponekad ponudi mali zalogaj nečega što se čini kao ljubav, zaljubljena osoba će reagirati poput psića. Njima svaka čast, ali svakoj osobi koja se spušta na tu razinu mora opasti samopoštovanje i samopouzdanje, te polagano ide prema dnu. Često se te osobe potpuno odriču sebe i svojih života kako bi uvjerile drugu stranu u svoju prikladnost i vrijednost. Međutim to nije ljubav. Ljubav ne traži žrtvu, ni gubitak sebe.

Još jednom pročitajte pitanja s početka teksta. Prepoznajete li se u njima trebali biste reagirati. Partner se neće zaljubiti u vas zbog vaše žrtve, on će se zaljubiti u vas zbog onoga što jeste, a ako ste samo ono što mislite da se njemu sviđa, tj. ako niste ništa,  nema se u što zaljubiti.

Koristite li krivnju kao oružje u vezi?

Korištenje krivnje protiv partnera uništava intimnost čineći ljubav uvjetnom. Ako manipulirate partnerom uz pomoć krivnje, govoreći mu da osim ako se stvari neće odvijati prema vašim željama, nećete ga voljeti, stavljate sebe u poziciju moći, koju možete održati samo tako da druga osoba bude podređena.

Upotreba krivnje nikada nije čin ljubavi, nego nasilja prema partneru. Možda krivnju maskirate brutalnom iskrenošću, ali nametanjem krivnje ne želite biti iskreni, nego raniti, povrijediti i slomiti otpor.

Krivnju često koristimo kada se osjećamo ranjeno, nevoljeno ili nevrijedno. Ponekad nas veza (ili prošlost) učini ranjivima i nekome namećemo krivnju kako bismo vratili kontrolu. Nažalost, uporaba krivnje nikad nam ne daje ono što tražimo. Umjesto da izgrađujemo intimnost kojoj težimo krivnja kojom ga napadamo nas razdvaja.

U zdravoj vezi nema pozicija moći. Oba partnera zainteresirana su za dobrobit drugoga i nema potreba da se jedna strana osjeća uplašeno. Oba partnera mogu biti otvorena i iskrena.

Ako nekome morate nametati krivnju zbog njegovih postupaka znači da nešto ne funkcionira u vašoj vezi. Ukoliko je partner zaista zainteresiran za vašu dobrobit, tada će i samo upozorenje imati učinka, te nema potrebe za nametanjem krivnje.

Kada koristite krivnju kao oružje protiv partnera trebate sebe zapitati zbog čega to radite, a ne partnera. Pitajte se čega se bojite? Postoji li nešto iz prošlosti što ne možete oprostiti? Imate li problema s povjerenjem? Nedostaje li vam samopouzdanja? Mislite li kako se vaš odnos s partnerom prebrzo razvija?

Za ova pitanja odvojite dovoljno vremena i uđite u korijen svoga straha.

Pronađite iskrene odgovore i na ova pitanja:

– Vrijedi li ova veza toga?

– Volim li ga zaista?

– Želim li biti u ovakvoj vezi?

– Što me u vezi sputava?

Veza u kojoj vrijedi biti je samo ona veza u kojoj oba partnera slobodno mogu biti ono što žele. Netko vas ne može voljeti potpuno ukoliko samo zbog osjećaja krivnje ne radi neke stvari koje vi ne želite da radi. Takva promjene neće biti trajna. Ako će se partner već i promijeniti u nekoj stvari, tada bi on to trebao učiniti radi sebe, zbog promjene stava, a ne zbog osjećaja krivnje.
Gradite intimnost i povjerenje. Iskren odnos pun ljubavi i volite partnera kakav jest, a rezultat će doći sam od sebe.

Odgovori

*