{"id":33870,"date":"2024-11-15T08:16:00","date_gmt":"2024-11-15T06:16:00","guid":{"rendered":"https:\/\/covermagazin.com\/?p=33870"},"modified":"2024-11-15T12:16:04","modified_gmt":"2024-11-15T10:16:04","slug":"zalim-sto-nisam-priznati-sebi-ili-zaboraviti-ceznju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/covermagazin.com\/?p=33870","title":{"rendered":"\u017dalim \u0161to nisam&#8230; Priznati sebi ili zaboraviti \u010de\u017enju [ SELFHELP ]"},"content":{"rendered":"\n<p><\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">\u017dalim \u0161to nisam&#8230; Priznati sebi ili zaboraviti \u010de\u017enju<\/h2>\n\n\n\n<p>Sve do nedavno imala sam \u201eba\u0161 me briga\u201c stav prema \u017eivotu. Preuzimala sam rizike, godinama i privatno i poslovno, naravno usput napravila mno\u0161tvo pogre\u0161aka. Ali umjesto da se ponekad osvrnem prema cestama kojima nisam po\u0161la dr\u017eala sam se uvjerenja kako je to besmisleno. Kako pjesma ka\u017ee: \u201eNemoj plakati za prolivenim mlijekom\u201c. Sve se, govorila sam sebi, doga\u0111a s razlogom.<\/p>\n\n\n\n<p>Me\u0111utim, u nekoliko posljednjih mjeseci, po\u010dela sam razmi\u0161ljati o pro\u0161losti. Stvarima koje sam u\u010dinila, a po\u017eelim da nisam, ili onima koje nisam u\u010dinila, a po\u017eelim da jesam. Takve stvari variraju od uobi\u010dajenih \u017ealjenja koje ljudi imaju, npr. zbog \u010dega nisam vi\u0161e pa\u017enje obra\u0107ala u \u0161koli i nau\u010dila stvari koje mi sada nedostaju, npr. jezike dok sam imala priliku, da budemo precizniji.<\/p>\n\n\n\n<p>Po\u017ealim i za\u0161to nisam izabrala sigurniji posao, recimo u\u010ditelja ili ne\u0161to sli\u010dno, umjesto kompetitivnog rada na projektima. Po\u017ealim \u0161to se nisam pona\u0161ala samopouzdanije, manje neuroti\u010dno, recimo s biv\u0161im de\u010dkima.<\/p>\n\n\n\n<p>Po\u017eelim da sam bila mudrija ranije. Da su me roditelji forsirali vi\u0161e. Da sam vi\u0161e cijenila djetinjstvo i slobodno vrijeme. Da sam manje plakala, brinula i bila samousredoto\u010dena.<\/p>\n\n\n\n<p>Po\u017eelim da sam dala poljubac zgodnom lije\u010dniku i svoj broj, te priznala da sam i ja zainteresirana umjesto da se pretvaram i glumim hladno\u0107u, \u010dekaju\u0107i da on bude uporniji, pogre\u0161no vjeruju\u0107i da mu\u0161karci postaju zaineresiraniji kada su \u017eene te\u017ee osvojive.<\/p>\n\n\n\n<p>Po\u017eelim da nisam toliko vremena potro\u0161ila brinu\u0107i se o trivijalnim stvarima, kojih se vi\u0161e ne mogu ni sjetiti. Po\u017eelim da sam bar reagirala pametnije pri okon\u010davanju mnogih prijateljstava.<\/p>\n\n\n\n<p>I tako dalje\u2026 Javi se mnogo razmi\u0161ljanja kada trudni le\u017eite u krevetu, dok imate osje\u0107aj da va\u0161e tijelo nije va\u0161e, va\u0161 mozak nije va\u0161, a nesposobni ste i\u0161ta drugo raditi jer \u010duvate trudno\u0107u.<\/p>\n\n\n\n<p>S druge strane, mo\u017eda moja faza \u201e\u0161to da sam\u201c nema ni\u0161ta s trudno\u0107om i samo je simptom starenja. Budu\u0107i da imam 39, mo\u017eda prolazim i kroz krizu srednjih godina.<\/p>\n\n\n\n<p>Negdje sam pro\u010ditala kako ljudi do ulaska u \u010detrdesete misle kako su mogu\u0107nosti i potencijali neograni\u010deni. Ako jedna karijera ne prolazi, uvijek se mo\u017eete okrenuti drugoj. Jednako i s partnerima.<\/p>\n\n\n\n<p>Ako ozbiljna veza zavr\u0161i, jo\u0161 uvijek je mnogo riba u moru. Ako ne \u0161tedite za mirovinu, to nije kraj svijeta. Tako\u0111er, ima vremena i da nau\u010dite svirati taj instrument, napi\u0161ete novelu, nau\u010dite strani jezik, putujete na mjesta koja niste vidjeli, a i zapo\u010dnete vlastiti posao.<\/p>\n\n\n\n<p>Ali kada se pribli\u017eite \u010detrdesetoj, realnost vas udari i odjedanput se svi ti snovi \u010dine mnogo nedosti\u017enijima. Pitanje je: Je li bolje tada ignorirati ono za \u010dim \u017ealite ili je zdravije priznati i suo\u010diti se s vlastitim pogre\u0161kama.<\/p>\n\n\n\n<p>U pro\u0161losti, savjet je bio da pre\u0111ete preko pogre\u0161ke, otresete pra\u0161inu, krenete dalje i ne osvr\u0107ete se. Me\u0111utim, jo\u0161 ne\u0161to me je potaknulo na razmi\u0161ljanje. Pro\u010ditala sam rezultate dugoro\u010dnog istra\u017eivanja koje ka\u017ee da \u017ealjenje za ne\u010dim, velikim, malim, nedavnim ili dalekim, utje\u010de na zadovoljstvo \u017eivotom i njegovu kvalitetu. Zaklju\u010dili su kako samopercepcija, koliko smo zadovoljni sobom, u velikoj mjeri ovisi o tome \u0161to mislimo o svojoj pro\u0161losti.<\/p>\n\n\n\n<p>Uvrije\u017eeno je mi\u0161ljenje o \u017ealjenju, da ljudi nikad ne \u017eale za onim \u0161to su napravili, nego uvijek za onim \u0161to nisu napravili. \u010cini se kako je ta teorija naj\u010de\u0161\u0107e i to\u010dna. Dodatno istra\u017eivanja su pokazala kako osvje\u0161\u0107ivanje \u017ealjenja i pogre\u0161ki, iako bolno, ima veliku motivacijsku ulogu i dobro je za na\u0161e emotivno zdravlje.<\/p>\n\n\n\n<p>Spisateljica i \u017eivotna trenerica Caroline Adams Miller ka\u017ee kako je normalno da, kako starimo, imamo sve vi\u0161e \u017ealjenja, od neostvarenih romanci, do propu\u0161tenih doga\u0111aja, mjesta, preranog roditeljstva ili odga\u0111anja roditeljstva. Ali najva\u017enije je, ka\u017ee ona, kako svoja \u017ealjenja neka osoba iskoristi. Ho\u0107e li priznati svoje pogre\u0161ke i okrenuti ih u svoju korist ili \u0107e se umotati u klupko bespomo\u0107nosti.<\/p>\n\n\n\n<p>Zanimljivo je da \u017ealjenja po\u010dinjemo formirati s 19 i 20 godina, jer je to razdoblje u kojem prvi put biramo ne\u0161to ozbiljno, partnere i karijeru. Kada napravimo jedan izbor, odustajemo od drugih opcija. Kako starimo \u017ealjenje za ne\u010dim se akumulira, a rijetko tko je prirodno talentiran i zna se nositi s tim stvarima prije nego \u0161to postanu toksi\u010dne.<\/p>\n\n\n\n<p>Ako stalno razmi\u0161ljate o stvarima koje niste napravili, putovima kojima niste krenuli, a ne u\u010dinite ni\u0161ta po pitanju toga, imat \u0107ete manju kvalitetu \u017eivota, nego da sjednete razmislite o pogre\u0161kama, i definirate nove ciljeve kako biste popravili te pogre\u0161ke, nadoknadili propu\u0161teno ili krenuli novim putem.<\/p>\n\n\n\n<p>Iako nas ve\u0107ina misli kako je upiranje prstom u njih i prisje\u0107anje pogre\u0161aka gubljenje vremena, mnogi stru\u010dnjaci vjeruju kako njihovo ignoriranje vodi do toga da ih osobe nose sa sobom nesvjesno, kao vrlo te\u0161ku i destruktivnu prtljagu.<\/p>\n\n\n\n<p>Znam jednu \u017eenu koja stalno tvrdi kako ne \u017eali ni za \u010dim. Ipak, ispod njene super-samopouzdane i super-sigurne fasade se krije netko zbrkan, pun ljutnje, s izjedanjima iznutra.<\/p>\n\n\n\n<p>Inzistiranje na tome da ne \u017ealite ni za \u010dim mo\u017ee biti poricanje istine i samoobrambeni mehanizam, koji je stra\u0161niji od \u201egledanja istini u o\u010di\u201c. Znam to pouzdano jer je definitivno bilo istina za mene. Stalno sam sebi govorila kako ni za \u010dim ne \u017ealim, da se sve doga\u0111a s razlogom, te da sam u danoj situaciji reagirala najbolje \u0161to sam mogla. Me\u0111utim, to o\u010dito nije istina.<\/p>\n\n\n\n<p>Spomenuta psihologinja Adams Miller ka\u017ee kako nikad nije radila ni s jednom osobom, a ni upoznala nekoga tko ne \u017eali ni za \u010dim.&nbsp; Ona svojim klijentima savjetuje da naprave recenziju svog \u017eivota, dotaknu se onoga za \u010dim \u017eale, priznaju to, te odlu\u010de ho\u0107e li napraviti ne\u0161to po tom pitanju ili \u0107e nastaviti dalje istom stazom. Ali najva\u017enije je priznati pogre\u0161ku ili propust, te je prihvatiti kao svoju slabost.<\/p>\n\n\n\n<p>Ve\u0107ina istra\u017eivanja koja sam prou\u010davala provodila se kod ljudi koji su bili u mirovini. Osobe sa 70 ili 80 godina pitalo bi se \u0161to bi promijenili u svome \u017eivotu da imaju \u010darobni \u0161tapi\u0107. Tada je to manje bino. Mo\u017eda je va\u017enije s vremena na vrijeme se zaustaviti i razmisliti o propustima, ne \u010dekaju\u0107i mirovinu.<\/p>\n\n\n\n<p>Shvatila sam da ne\u0107e nitko do\u0107i s \u010darobnim \u0161tapom i transformirati moj \u017eivot za mene.<\/p>\n\n\n\n<p>Adams Miller vjeruje kako povremene \u017eivotne recenzije djeluju kao katalizator i poti\u010du ljude da promijene svoj \u017eivot. One vode do toga da vratimo kontrolu i ka\u017eemo sebi: \u201eOK, od sada \u0107u \u017eivjeti tako da kada se okrenem za pet godina i pogledam iza sebe vidim da nisam napravila puno klju\u010dnih pogre\u0161aka\u201c.<\/p>\n\n\n\n<p>Drugim rije\u010dima. S pogre\u0161kama se te\u0161ko suo\u010diti. Na taj na\u010din priznajemo svoje slabosti, ali \u0161to se s njima prije suo\u010dimo, to \u0107emo ostatak \u017eivota provesti s manje \u017ealjenja. Ako sada pretrpite malo tuge i bolnog razmi\u0161ljanja, mo\u017eda donesete neke te\u0161ke odluke, ali po\u0161tedjet \u0107ete se dana i no\u0107i kasnije u \u017eivotu gdje \u0107ete lijegati u krevet s mi\u0161lju \u201eda sam samo\u2026\u201c.<\/p>\n\n\n\n<p><strong><em>Prijevod teksta: Je ne regrette rien? As if! Why it&#8217;s better to face up to your regrets,&nbsp; Lucy Taylor<\/em><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u017dalim \u0161to nisam&#8230; Priznati sebi ili zaboraviti \u010de\u017enju Sve do nedavno imala sam \u201eba\u0161 me briga\u201c stav prema \u017eivotu. Preuzimala sam rizike, godinama i privatno i poslovno, naravno usput napravila mno\u0161tvo pogre\u0161aka. Ali umjesto da se ponekad osvrnem prema cestama kojima nisam po\u0161la dr\u017eala sam se uvjerenja kako je to besmisleno. Kako pjesma ka\u017ee: \u201eNemoj [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[8],"tags":[349,351],"class_list":["post-33870","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-selfhelp","tag-osobni-ciljevi-i-napredak","tag-osobni-uspjeh"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/covermagazin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33870","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/covermagazin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/covermagazin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/covermagazin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/covermagazin.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=33870"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/covermagazin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33870\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":71321,"href":"https:\/\/covermagazin.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33870\/revisions\/71321"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/covermagazin.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=33870"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/covermagazin.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=33870"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/covermagazin.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=33870"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}